Loveći Emmy

Loveci Emmy

Animator Igor Mitrović, dečko iz Zagreba, unatoč nevoljama dobio je nagradu Emmy

Ono što je Oscar za filmove, Emmy je za radove koji su bili emitirani na komercijalnoj televiziji. Emmy dodjeljuje The National Academy of Television Arts and Sciences (NATAS) svake godine u svibnju. Emmy se dodjeljuje za više kategorija, za svaki tip posla koji se obavlja za produkciju televizijskoga programa. Postoje dva žirija — prvi nominira pet radova, drugi bira pobjednika. Ove godine Emmy je primio i Igor Mitrović, animator koji je u New York došao iz Zagreba prije deset godina.

Igore, za što si ti dobio Emmy?

— Nagradu sam dobio za »Outstanding Achievement in Main Title Design for the Rosie O'Donnell Show« ili, na hrvatskom: za grafički dizajn špice popularnog televizijskog programa. Dobio sam nagradu za sezonu 1998/99, a bio sam nominiran i prethodne godine.

Frka oko špice

Kako to da si nagradu primio tek sada, u travnju 2000?

— U kategoriju main title design mogu se kvalificirati samo dizajneri i grafički artisti. Mark Schneider i George Engelbrecht, producent i režiser studija Magnet Pictures za koji sam radio, lažno su se prijavili. Napisao sam apel NATAS-u kad sam saznao za to. NATAS je onda napravio Emmy Tribunal, koji je odlučio da Mark i George zadrže svoje nagrade, ali da i ja i drugi crtači moramo dobiti nagrade. Slučaj je bio riješen 25. veljače ove godine. June Colbert, predsjednik tribunala, u svom pismu mi je napisala kako je to prvi put u povijesti nagrada Emmy da je došlo do tako neugodne situacije. Mark i George su se prvo prijavili kao producenti/režiseri spota, no kada ih je NATAS odbio, onda su promijenili prijavu kao grafički artisti/dizajneri. Harry Eggart — direktor nagrada za programe emitirane na dnevnoj televiziji izjavio je: »Uvijek nam se činilo da su lagali jer su se prvo registrirali kao producenti/režiseri, a kad smo ih odbili, onda su se prijavili kao dizajneri za isti projekt.« Mark i George ove su godine međutim ponovno u ožujku aplicirali kao dizajneri/grafički artisti nove špice Rosie O'Donnell (špica se mijenja svake godine) za Emmy, ponovno lažno, i ponovno su dobili Emmy. Ja i četiri druga potpisnika špice smo se, također ponovno, žalili i taj će slučaj biti razmatran potkraj šestog mjeseca.

Koliko se dugo baviš animacijom?

— Dvanaestak godina. Prvi put sam radio animaciju u Zagreb-filmu na projektu Mali leteći medvjedići za kanadski studio. Tamo sam radio prvo kao kopist, onda kao asistent animacije i konačno kao glavni animator, tek nešto malo vremena prije odlaska iz zemlje.

Zašto si otišao?

— Otišao sam za vrijeme predratne Jugoslavije, no razlozi za odlazak nisu zapravo bili samo političke naravi. Naime, u to sam vrijeme dosta napredovao u poslu radeći u Zagreb-filmu. Zagreb-film svjetski je poznati studio animacije, no želio sam raditi i u drugim studijima kako bih što je moguće više naučio. Svaki studio ima svoje tradicije, tehnike, itd. Istodobno, u zemlji je postojala velika mogućnost političke i ekonomske krize, što nikada ne obećava dobru budućnost za umjetnost. Osim toga, planirao sam i neke druge stvari, ne vezane strogo s animacijom, pa sam i zbog toga otišao iz zemlje.

Koliko si dugo u Americi i kako si dobio posao animatora?

— U Americi sam od 1990. Sve vrijeme u New Yorku. Za animatorima je ovdje velika potražnja, a popularnost animacije u svijetu i dalje raste, tako da ne brinem za posao. Pokazao sam svoje crteže i dizajne nekih likova, i tako sam dobio posao kao vanjski suradnik za honorar. To ima stanovite prednosti — ako se prihvati stalni posao, onda sav tvoj kreativni rad postaje vlasništvo firme za koju radiš.

Mišićavi heroji su dosadni

Na čemu si do sada radio?

— Bio sam jedini animator i režiser za animirane spotove u Carolyne in the City, 1996. i 1997. NBC live-action sitcom za koji su svi eksterijeri animirani. U posljednjih šest godina izgradio sam vlastitu tehniku multiplanova. Da bi se dočarala trodimenzionalnost prostora u dvodimenzionalnoj umjetnosti animacije, postoje multiplanovi. Objekti i likovi koji se nalaze na drukčijim dubinama od kamere miču se drukčijim brzinama u odnosu jedni na druge i na brzinu kojom se miče kamera. To je bilo doba kada su se animacijski studiji počeli prebacivati s tradicionalne crtane cell-animacije na 2d kompjutorsku animaciju. Usavršio sam kombinaciju te dvije tehnike: crtanje je tradicionalno u olovci na papiru, a koloriranje je digitalno u kompjutoru (crteži se skeniraju). Nakon što su crteži kolorirani, povežu se u film. U tradicionalnoj animaciji multiplanovi su bili limitirani na nekih pet planova. U kompjutorskoj animaciji nema tog ograničenja. Međutim, budući da moj stil zahtijeva da se crta u olovci, onda svi omjeri između planova moraju biti izračunati prije samog crtanja. Time moja tehnika maksimalno koristi sve prednosti kompjutorske animacije, a nije žrtva njezinih nedostataka.

Za koga si do sada radio?

— Radim uglavnom kao freelancer. Animirao sam Spidermana za Marvell Comics za reklamu za igračke. Svaki crtač radi Spidermana u svom stilu. Ja sam ga ne samo nacrtao u svom stilu nego sam ga i animirao u svom stilu. Menedžeri Marvella bili su toliko oduševljeni mojim Spidermanom da su ga odlučili 1994. upotrijebiti za uvodnu špicu animirane serije. Nakon toga sva je produkcija reklama Spiderman bila dodijeljena studiju Magnet Pictures za koji sam tada radio. Marvell mi je također ponudio da radim druge likove — kao Wolverine — a stilistički sam razvio i neke novije Marvellove likove poput Skinnera, Apocalypse, itd. No, prestao sam to raditi jer su mi mišićavi super-heroji dosadni.

Ružičasta staklena vuna

S heroja si prešao na klasične junake crtića.

— Točno. Animirao sam Pinka Pantera za Owens Corning korporaciju koja proizvodi ružičastu staklenu vunu te je otkupila Pinka Pantera kao maskotu. U suradnji sa studijom MGM, koji je vlasnik prava na Pinka Pantera, dva mjeseca sam redizajnirao lik Pinka Pantera za njihove reklame. Šef animacije u MGM studiju bio je vrlo zadovoljan mojim redizajnom, te je odobrio da se taj novi stil upotrijebi za tu reklamu. Promijenio sam proporcije Pinka Pantera — moj Panter ima još dulje noge i još kraći torzo, dobio je naglašene špičaste zglobove, paralelne su linije minimalizirane, a rep mu je često savinut, da bi se to naglasilo. Originalno, glava Pinka Pantera napravljena je kao volumen, a moja glava Pink Pantera niz je presjeka dvodimenzionalnih geometrijskih likova i krivulja. Taj Pink Panter, naravno, neće biti zamjena za original u crtiću, nego maskota. Redizajniranje Pinka Pantera bilo mi je inspiracija za novi stil ilustracije, koji sam adaptirao likovima koje sam animirao nakon toga. Na primjer, u špici za Rosie O'Donnell show za koji sam dobio Emmy, primijenio sam taj dizajn na cijeli izgled spota.

Sam lik Rosie O'Donnell, izdizajniran 1995. od Kim Johnson, bio je prilagođen tom stilu. Promijenio sam odjeću i prilagodio glavu, ruke i tijelo novoj logici crteža. Volio bih da se zapamti da sam Emmy dobio zbog originalnog dizajna, a ne zbog prvog sudskog spora u povijesti nagrade.

Imaš li kakvih vlastitih projekata?

— Trenutno razvijam projekt s prijateljem iz Zagreba pod naslovom Bad Blue Boys. Riječ je o originalnim likovima — grupi imigranata iz Brunoonije i njihovu komičnom preživljavanju u New Yorku. Priča je zanosvana na iskarikiranim istinitim događajima. Ideja se razvija kao crtani film, strip i internetski projekt. Ime smo posudili od Dinamovih navijača, što je očito svakome u Zagrebu.

Imaš li vremena za nešto drugo osim posla?

— Magija mi je drugi posao — druga karijera. Primio sam do sada osam nagrada za svoj rad u magiji. Sve te nagrade su na nacionalnoj razini SAD — pojedine su čak i međunarodno priznate. A hobi mi je glazba — sviram gitaru.

Razgovarao Marko Vuković