Vijenac 166

Kazalište

Split

Kreativni propuh

Split

Kreativni propuh

Kazališnoj sezoni u kojoj se broje kaputi koje publika s kazališne premijere odnese u pauzi i zatim se taj broj objavljuje na susretima s novinarima sigurno se ne može odreći orginalnost. A upravo se to događalo u Splitu, gdje se gotovo razvila polemika oko toga je li premijeru Šest lica traži autora u režiji Françoisa Michela Pesentija napustilo samo šezdeset gledatelja (koliko ih je prema riječima intendantice Mani Gotovac pokupilo u pauzi svoje kapute na garderobi) ili više od polovice, kako je ustvrdio kritičar i drugi svjedoci. Otvorilo je to i zanimljivo mozganje o klimatskim uvjetima u Dalmaciji, toplim zimama i činjenici da mnogi kapute i ne nose, pogotovo ne u proljeće kad se premijera dogodila, ili ih pak ne ostavljaju na garderobi.

S kaputom ili bez njega u splitskom se teatru u protekloj sezoni dobro treslo. Repertoarno gledano HNK je stvari postavio vrlo inteligentno i kreativno: Violić je režirao provokativnu Matišićevu Svećenikovu djecu, Ivica Buljan Koltesov Povratak u pustinju, a Pesenti spomenutoga Pirandella (sve na velikoj sceni), atrij je prepušten Ivanu Leu Lemi za njegov projekt u suradnji s dramaturgicom Anom Tonković Plinska boca, a u foaje se popela Ksenija Prohaska kako bi odigrala kabaret Marlene. Odlično postavljen repertoar u realizaciji se i nije pokazao tako genijalnim, pa se najdosljednijom pokazala Marlene, najmanje pretenciozan projekt, no lokalnim kritičarima i nije za vjerovati — često će reći u kazalištu, pozivajući se na izvansplitske ovacije koje su neke od spominjanih predstava polučile.

Splitski se HNK s novom upravom konačno uputio i na važna gostovanja, imao vrhunsku opernu premijeru (Orfej iz podzemlja u režiji Ozrena Prohića) i konačno zanimljivu plesnu predstavu Citadela Gagika Ismailiana, pa i kad se ne slažemo uvijek s estetskim rezultatima, ne možemo mu odreći da je u splitski kulturni život unio mnogo kreativnog propuha i energije.

Kad se radu HNK dodaju i četiri zanimljive premijere Gradskog kazališta mladih (izdvajam Kajina i Abela Trpimira Jurkića i Želimira Oreškovića) te uporan i uvijek zanimljiv rad Gradskoga kazališta lutaka, onda se splitska sezona može ocijeniti uzbudljivom. O uspješnosti neka sude kritičari iz svjetskih centara.

Jasen Boko

Vijenac 166

166 - 13. srpnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak