Istraživanje etnozvukova

Istraživanje etnozvukova

Ratko Vojtek, Ethnophonia. Posvećeno etničkoj toleranciji i razumijevanju među kulturama. Cowel-Juzbašić, de Leeuw, Meštrović, Šaban, Villa-Lobos, Bukvić, Ginastera, Nježić. Izvode: Ratko Vojtek (glasovir, bas-klarinet, udaraljke), Stanko Juzbašić (kompjutori, phase vocoder), Cubismo (udaraljaška sekcija). Umjetnički voditelj Ratko Vojtek, producent Petko Kantarđijev Mlinac, koproducent, mastering Stanko Juzbašić, izdavač Croatia Records, Zagreb 1999. HDS/BIEM

Ratko Vojtek ostvario je još jedan projekt na tragu svog već prepoznatljiva rada i djelovanja koje pretpostavlja stalno istraživanje izvodilačkog aspekta, no koje sve više i više poprima i, očito željeni, inicijalni stvaralački, skladateljski impuls. Iako Vojtek zadržava vrlo jasnu granicu, do čega je i njemu kao primarno izvođaču stalo, svojim izborom djela, instrumenata, suradnika i projekta on definitivno potvrđuje svoj muzički kapacitet i aspiracije. Etnofonija kao zajednički ili povezni nazivnik skladbi ovoga CD-a se usprkos razmjernoj prisutnosti (djelima, instrumentima, izvedbom) nameće i kao okvir mnogo šire percepcije glazbe, otvarajući i prostore povijesnog razvoja u vremenu, ali i pitanje glazbe same danas, njezina mjesta, značenja, vrijednosti i budućnosti. Unatoč vrlo dobrim izvedbama koje uključuju vrlo visoki angažman promišljeno usklađen sa zadanostima skladbi, dojam je da je riječ o istraživanju etnozvukova koje bi trebalo pomoći ponovnom definiranju ili redefiniranju izlijedjelih granica raspršene i od svakoga privatizirane glazbe. To je jedna vrsta, pokušaj sinteze (na svim umjetničkim područjima), koja po sebi otežava stvaralački pokret, ali stvara kvalitetu višeslojnih razina kao temelja gradnje i izraza. Od (nikada prežaljenog) antičkog okvira (Eolska harfa), koji, razlomljen u pet dijelova unutar CD-a, postaje i recitativom, preko satijevske otvorenosti i nemara (de Leeuw), potom afirmacije etno-elementa (Meštrović), pa u čistim planovima postavljenih komparativnosti muzičkih izraza (Šaban) nakon kojih slijedi sam njihov nektar (Villa-Lobos), do Bukvićeve vertikale, možda i odveć strogo konstruirane, Ginasterine pune samodostatnosti i Nježićeva iskrenog skladateljskog poriva. Vojtek, pak, u sve to unosi i svoj body music, ne odustajući od vokacije one-man banda, ali zahtijevajući visoki standard suradnje, što je u Stanku Juzbašiću sasvim sigurno pronašao. Njih dvojica tvore urbanu jezgru glazbenog izraza koja vrlo racionalno sluša, osluškuje, bira i preparira, priznavajući sve svoje restrikcije i istodobno se prepuštajući drukčijim idiomima. Poseban aspekt ovog CD-a pripada i tretmanu instrumenta. Vojtek nastupa kao klavirist pa tek onda kao bas-klarinetist, a uz njega sudjeluju Stanko Juzbašić (kompjutori, phase vocoder) i udaraljkaška sekcija Cubisma. Pri tome se čini da je naglasak na riječi udaraljka, budući da Vojtek u biti tretira klavir kao veliku zvučnu kutiju (veliku eolsku harfu), što je i Juzbašiću blisko (on je svojedobno intenzivno surađivao s I. Lešnikom na u cijelosti udaraljkaškom projektu MBZ-a). Takav pristup omogućava široko polje proizvodnje i emitiranja zvuka, iz čega se probija supstancija glazbe uvijek iznova naplavljujući krajolike vremena.

Etnophonia je CD koji svakako treba slušati, a ova bi djela mogla i trebala biti i dio koncertnih programa.

Dodi Komanov