Vijenac 166

Likovnost

Suvremena umjetnost

Granice i identitet

Manifesta 3, Europski bijenale suvremene umjetnosti, Ljubljana, Slovenija — ljeto 2000. www.manifesta.org

Suvremena umjetnost

Granice i identitet

Manifesta 3, Europski bijenale suvremene umjetnosti, Ljubljana, Slovenija — ljeto 2000. http://www.manifesta.org

Promijenjene geopolitičke okolnosti u Europi na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine 20. stoljeća, praćene odgovarajućim promjenama u likovnoj umjetnosti i kulturi uopće, potaknule su potrebu za novom, drukčijom umjetničkom manifestacijom. Tako sredinom devedesetih u Rotterdamu, Nizozemska, nastaje Manifesta — novi europski bijenale suvremene umjetnosti. Manifesta nalazi razloge postojanja uz etablirane umjetničke manifestacije koje imaju već dugu tradiciju (Documenta i Kasselu, Biennale u Veneciji) upravo zbog, kako tvrde inicijatori Manifeste, nesposobnosti tih velikih tradicionalnih izložbenih manifestacija da pravodobno odgovore na radikalno promijenjene društvene, geografske, kulturne i umjetničke okolnosti unutar nove Europe.

Manifesta je određena kao bijenalna izložba suvremene umjetnosti, koja mijenjajući gradove i zemlje u kojima se održava svaki put oblikuje drukčiji pogled na umjetnička strujanja u Europi, pri čemu vrlo važnu ulogu igra upravo specifična geopolitička perspektiva domaćina. Različiti kontekst koji se ostvaruje u pojedinim sredinama daje dodatni poticaj svaki put novoj grupi kustosa, koja unutar suvremene umjetničke produkcije traži odgovore na nove političke i društvene realnosti. Tako je, nastajući iz radikalne promjene kroz koju prolazi Europa, i sama Manifesta svojim ustrojem i organizacijom svojevrstan work in progress.

Nakon Manifeste 1 održane 1996. u Rotterdamu i Manifeste 2 u Luxembourgu 1998, Manifesti 3 grad domaćin je Ljubljana. U Sloveniji, odnosno Ljubljani, organizatori Manifeste 3 pronašli su zahvalan prostor za elaboriranje ovogodišnje teme: Borderline Syndrome — Energies of Defense / Sindrom granica — obrambene energije. Temeljni koncept osmislila je sljedeća grupa kustosa: Francesco Bonami, Ole Bouman, Maria Hlavajova i Kathrin Rhomberg. Sintagma »Borderline Syndrom — Energies of Defense« odnosi se na pitanje granica i odgovarajućih procesa zaštite. Iskorištavajući geografske i mentalne specifičnosti slovenskoga prostora između Istoka i Zapada, te istražujući nove zidove koji se podižu diljem Europe i obrambene reflekse koji se pritom javljaju često se transformirajući i u opasne političke sile, kustosi postavljaju pitanje: gdje i zašto povući granicu? Naglašava se pitanje zaštite identiteta u situacijama gdje se granice prelaze, propituju ili brišu.

Na Manifesti 3 predstavljeno je pedeset i devet pozvanih umjetnika u nekoliko ljubljanskih izložbenih prostora — Cankarjev dom, Moderna galerija, Narodni muzej, Međunarodni grafički likovni centar te na otvorenim prostorima gradskih ulica i trgova. Umjetnici su odabrani na temelju istraživanja koje su poduzeli kustosi izložbe putujući Europom. Kustosi naglašavaju kako to nije bila potraga za novim umjetničkim imenima, nego prepoznavanje mentalnih, društvenih i političkih realnosti kulturne i umjetničke produkcije. Iako ne tvrde kako uistinu poznaju i razumiju razne individualne pozicije unutar današnje Europe, kustosima Manifeste to je bio temelj za buduće rasprave o granicama i strategijama obrane i zaštite.

Odabrana djela većinom su videoradovi mlađe generacije umjetnika. Brojne su videoinstalacije koje koriste suvremenu kompjutorsku tehnologiju, no česti su i radovi gotovo klasične narativne strukture. Propitivanje sirovog materijala društvene realnosti najvećim se dijelom reflektira u videoradovima dokumentarističkog predznaka. Mnogi radovi koriste autentične iskaze traumatiziranih pojedinaca, većinom izbjeglica. Problem granica mnogi su autori zahvaćali na metaforičkoj razini baveći se ograničenjima u sferi unutarnjega, psihološkog ili mentalnog. Utoliko je dojmljivija jednostavna instalacija vrlo mlade sarajevske umjetnice Šejle Kamerić, koja je na Tromostovlju postavila carinske table sa natpisima EU i Others, pri čemu je zapravo tematizirala vrlo konkretne probleme na koje je naišla pri realiziranju vlastitoga sudjelovanja na Manifesti i boravka u Ljubljani — od vize potrebne za ulazak u Sloveniju do prelaska granice na mjestu označenu sa Others. Realna situacija s kojom je umjetnica bila suočena postala je tako materijal umjetničkog rada. Na Manifesti 3 sudjeluje i dvoje hrvatskih umjetnika — Ivana Jelavić predstavlja se videoradom koji dokumentira performans izveden u Splitu kada je umjetnica ocrtavajući kredom spiralu na pločniku propitivala prostor vlastitog bića i njegove korelacije s unutarnjim svjetovima drugih pripadnika ljudske zajednice, a Tomo Savić-Gecan izložio je karakterističnu praznu sobu kao prostor praznine, bjeline i odsutnosti.

Kustoska aktivnost i njezina veza sa suvremenom umjetnošću za inicijatore i kustose Manifeste uvijek je unutar političkog odnosno širega društvenog konteksta. To je kontekst unutar kojega kustosi Manifeste odgovaraju i na pitanja o kvaliteti i zajedničkom nazivniku prikazanih djela. Postoje li jaka djela, mogu li se detektirati nove struje ili pristupi, postoje li alternativni sustavi suvremene umjetnosti koji bi bili vrijedni pozornosti? Unutar suvremene umjetničke produkcije rijetki su umjetnici sposobni stvoriti istinsko umjetničko djelo — rijetki su sposobni transformirati sirov materijal kulture i društva u umjetničko djelo koje ima dovoljno energije da potakne promatrača na korak dalje u sagledavanju vlastita života. Manifesti je proklamirani cilj otkriti alternativne sustave suvremene umjetničke produkcije, izvući ih iz izolacije i osloboditi njihovu pokretačku energiju. Jamči li ta načelna otvorenost ujedno i istinsko oslobađanje od izolacije? Možda bi se tim slijedom razmatranja o mehanizmima obrane koji provociraju izolaciju, a ne otvorenost, mogla primijeniti i na globalni fenomen ovakvih manifestacija bez obzira na njihovo alternativno određenje. Tome u prilog ide i ujednačenost viđenih radova koji potvrđuju teoretsku razradu koncepta, ali ne ostavljaju mnogo prostora za iznenađenja. Utoliko je i Manifesta paradoksalno potvrdila vlastita kritička ishodišta.

Manifesta 3 otvorena je do 24. rujna 2000.

Ljerka Dulibić

Vijenac 166

166 - 13. srpnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak