Evo zore, evo DNA

Evo zore, evo DNA

Konzekvencije otkrića dovršetka mape ljudskoga genoma tolike su da to ne stane u podnaslov

Dovršetak cjelovite mape ljudskog genoma, to recentno revolucionarno otkriće genetike, dovodi do paradoksa prosvjetiteljsku ideju da se svi ljudi rađaju jednaki. Višegodišnje aktivnosti biologa i genetičara Craiga Ventera i nobelovca Francisa Collinsa, kako se čini, zauvijek je derogirala 250 godina staru utopijsku ideju o jednakosti svih ljudi. Prosvjetiteljstvo je, kako znamo, krenulo od ideje apstraktne jednakosti koja se ubrzo, unatoč očekivanjima prvih američkih, škotskih i francuskih liberalnih mislilaca, u praksi iskazala kao konkretna nejednakost. Najpesimističniji filozofski dvojac, Adorno i Horkheimer, u svojoj su Dijalektici prosvjetiteljstva pokazali da nikako drukčije nije ni moglo biti, jer prosvjetiteljstvo već u svojoj biti sadrži klicu uravnilovke.

Sumrak prosvjetiteljstva

Feudalno staleško društvo priznavalo je društvenu stratifikaciju utemeljenu na principu podrijetla kao znaku Božje providnosti. Pojednostavnjeno, pripadnik nižeg staleža doživotno ostaje zakovan za svoju rođenjem i krvlju zadanu sudbinu. Nikakvo ga samopostignuće nije moglo izvući iz okrilja krvne, ako hoćete, genomske zadanosti. S francuskim prosvjetiteljima i Kantom započinje avantura emancipacije čovjeka od prirodne pripisanosti, od principa podrijetla. Ustao je tako moderni čovjek da razbuca strah od nepoznatog i sebe postavi za gospodara. O kako plemenito, ali lukavost prosvjetiteljskog uma došla nam je glave. Htjeli smo da prirodom vlada razum, a on je — kao kalkulirajući i matematizirani um — zavladao ljudima. Vrhunac tog uma ostvaren je, prije svega, u tehničkom i znanstvenom miljeu, pa stoga ne čudi što svaki novi znanstveni pronalazak potiče strah od konačne dominacije kalkila. Trenutačno, više nego ikad, strahujemo od transparentnosti, od nove preglednosti koju nam donosi posve rasvijetljena genomska mapa. Prosvjetiteljstvo je najprije razgrnulo mrak mistike i animizma, da bi refleksijom obasjalo prirodu i tako nas oslobodilo njezine stege, a sada s najnovijim genetičkim otkrićem prijeti reflektorima total(itar)ne transparentnosti. Već se javljaju zahtjevi za zaštitom genetske privatnosti.

Genozoik

Doduše, otkriće genoma pridonijet će barem jednoj prosvjetiteljskoj socijalnoj nakani — borbi protiv rasnih predrasuda. Već sada je očito da navedena otkrića ne podupiru rasističke teorije, naime, zanemarive su genetske razlike između pripadnika različitih rasa, u svakom slučaju, mnogo su manje od onih između dvaju pripadnika iste rase. Pitanje je, međutim, kako će se to otkriće, koje može u velikoj mjeri otkloniti kontingenciju, reflektirati u društvenom životu. Naime, genomska šifra prezentnim će moći učiniti svačiju budućnost, čime će se, ukoliko to pojedinac bude htio ili mogao (imovinski cenzus primijenjen u medicini — predvorje bolnice zamjenjuje agoru), isključiti svaka životodajna neizvjesnost. Nema iznenađenja, nema vitalizma, nema samopostignuća, nema sreće. Postoji samo ravnodušnost, puko trajanje i znanstveno dokazana genetska determiniranost. Umjesto Božje slike štovat ćemo (savršenu) spiralu DNA. Pitanje je koja će to politička elita moći odoljeti, a da ne zlouporabi saznanje o urođeno nejednakim startnim pozicijama ljudi. Pitanje je i koliki će biti emotivni troškovi svake jedinke, a koliki pak društveni troškovi nestanka utopije o jednakosti koja je osiguravala samoostvarenje pojedinaca. Implikacije otkrića genoma su brojne. Jedna od njih je i moguć izostanak društvene solidarnosti. Još je Kropotkin pisao da i unutar životinjskih zajednica ne djeluje samo darvinovski princip preživljavanja jačeg, nego i solidarnost unutar vrste, dakle, briga za njegove slabije članove. Hoće li se, recimo, budućim majkama sugerirati da se riješe ploda čija genetska slika ne jamči 'savršenoga' člana društva? Nacistička je Njemačka, poznato je, propitivala inteligenciju na taj način da bi ispitanicima dala da od tri riječi — lisica, polje, pas — sastave smislenu rečenicu. Tko bi u tome uspio, bio bi zadovoljavajućega IQ-a, dakle, spašen, a tko ne, bio bi eksterminiran. Za kraj: od riječi mitohondrij, citoplazma i kromosom sastavite suvislu rečenicu. Možda preživite.

Andrea Radak