Do korijena sedmog

Do korijena sedmog

DJ Malachi još se jednom u Zagrebu predstavio kao kralj korijenskoga dancea

Londonski deejay Malachi rado je i često viđen gost na našoj klupskoj sceni. Njegovi, od zagrebačkih obožavatelja plesnih vibracija, vrlo posjećeni nastupi u Lapu prošle godine te posljednji u Močvari živi su pokazatelj da se u nas plesna klima mijenja na bolje, prema interesu za nasljeđe crnačkoga dancea. Ovaj producent, inače aktivni član poznatoga britanskog hip-hop sastava Herbaliser, puštao je u Močvari svoj korijenski set, što će reći da su se mladi Zagrepčani mogli treskati na izvorne zvukove rare groovea iz sedamdesetih, džezerskog underground funka te stare škole hip-hopa i breakdancea.

Na samo njemu svojstven način Malachi je nepogrešivo translatirao feeling crnačkoga klasičnog gruvanja na plesni podij. Ali kako li je samo u tome uspio?

»Čuj, Hrvati imaju strašno dobru vibru, i nema tu nikakve tajne«, povjerio mi se Malachi u kratkom razgovoru prije nastupa. »Na tako dobar prijem kao u Zagrebu nisam nigdje naišao«, dodao je još vidno uzbuđen. Na Malachijevu setu svi su se dobro zabavljali — fakerski nastrojeni šminkeri, suzdržani alternativci, veseli pankeri s irokezicama, dvije djevojke odjevene u kostime s leopardovim uzorkom te pljunuti brat blizanac Johna Travolte koji je sve prisutne impresionirao svojim plesnim manevrima. »U Londonu mogu dobiti i do tisuću funti za noć«, pohvalio mi se Malachi, »no, meni je više gušt svirati ovdje u Zagrebu, i to na veresiju.« A da su crnačke vibre bile te noći itekako dobro podmazane svjedočile su razdragane ručice Malachijevih fanova zauzete bocama ožujskog i tuborzima. No, ni nešto proskribiranijih užitaka nije pofalilo. »Imaš možda rizle?« upitao me je neki usporeni tip. »Jesi vidio tipa?« rekao sam Malachiju. »Ma sve štima. Što misliš otkud ime mom bendu Herbaliser? Sigurno ne od asocijacija na pivu.« I dok su se Zagrepčani na kraju te noći opraštali od londonskoga DJ-a meni nikako iz glave nije izlazio Malachijev korienski set. Stvar je sasvim jednostavna — kad igraš na korijene i izvorni štih onda fakat ne možeš ofalit. Još da su samo uštogljeni arijevci onomad mogli čuti Kunta Kintea kako didžeja, sigurno ne bi bili onako zafrknuto rigidni, nego sretni i usplesani kao škvadra u Močvari. Dear Malachi, sir, You are very welcome guest indeed.

Predrag Madžarević