Vlatka Ponos

Vlatka Ponos

Urednici HTV-a nezadovoljni voditeljskom slobodom

Djelatnici televizije znaju da jednu od najvažnijih stvari — normalan, prirodan odnos nije moguće osigurati nekom dnevnom zapoviješću nego da on nastaje kao rezultat produkcijskog sklopa, na mjestu križanja kreativnosti, zdrava razuma i blago histerične brige za običnog gledaoca. Posebno nezahvalan položaj imaju voditelji zbog svoje izloženosti svim mogućim viđenjima, odmjeravanjima i komentarima. Za razliku od djelatnika koji se moraju držati pravila kuće i podupirati paradigmu normalnosti, razni gosti, posebno pjevači, žele izgraditi image posebnosti gomilanjem kojekakvih specifičnosti. Dok s jedne strane zvuči zabrinjavajuće ako Mlakar ubaci dvije riječi komentara nakon skandala s Lejlom, naše pjevačice mogle bi hodati na rukama, a da to ne dostigne udarnu dozu interesa. Zato nas ne čudi ni novinska vijest da su se dvije pjevačice počupale iza pozornice.

Vođa gore, voditeljica dolje

Voditeljski je posao prije svega dvostruki vez govora i morala, koji gledaoca mora ostaviti u iluziji da bi njegova osobna reakcija bila slična ili bolja. To povraća uspavanost i otklanja misao od složenih produkcijskih odnosa i njihovih tehnoloških korelata.

U tim složenim odnosima neki voditelji/ce uspijevaju pokazati atraktivnost, komunikativnost, pristojnost i srdačnost. To ne ide bez iskrenosti, neumorne strpljivosti i spontanosti. U polju mogućih ekscesa voditelj/ica ima kraljevsku prednost pred drugima. Osim nepripremljenosti, pretjerivanja i brljanja vrlo često ih samo korak dijeli od prestupa norme. U procesu kadrovske selekcije prednost su naravno dobile osobe koje su dale implicitnu garanciju da nikada neće napraviti politički, seksualni ni ćudoredni ispad, odnosno prekoračenje nepisane norme.

Poznato je da svjesno prelaženje norme i klizanje preko granice društveno prihvaćena izaziva nemali interes i uzbuđenje. Značaj prijestupa, simboliziran zadignutom haljinom, komentiraju zapadni autori od G. Bataillea, preko Barthesa do markiza de Sada.

Po mom mišljenju, u deset godina Hrvatske televizije dogodio se samo jedan voditeljski prijestup. »Potpisnica« tog jedinog, beninog i lucidnog ekscesa je Danijela TV. Razgovarajući sa svojom gošćom, mladom klasičnom glazbenicom o jednoj dogodovštini u času naklona nakon nastupa, Danijela je upitala: »A, uvuko ti se u guzicu?« Bio je to jedan od rijetkih simptoma spremnosti na kreativnu transgresiju učmalosti. Ali vrijeme koje žudi uzdizati vođu sklono je ponižavati voditeljicu. Govoreći o svečanom koncertnom kostimu, voditeljica je nehotično izrekla i esenciju društvenoga bitka.

Dekoltirana politika

Dovoljno smo trpjeli patologiju hipotetske duhovne obnove u kojoj se svevideće oko olajavanja brinulo o ćudorednim vrijednostima, da su ljudi sve više željni spontanosti.

Vlatka Pokos voditeljica je koja »vozi« putem pristojnosti, ljubaznosti i srdačnosti. Neočekivano se našla izložena kritici na moralističkoj i nazoviestetičkoj osnovi. Kao voditeljica finalnoga natjecanja ljepotica bila je atraktivnija od samih ljepotica, i tako zasjenila izbor, otkrivajući ukočenost obnaženih djevojaka. Problem je bio u preveliku, odnosno preduboku izrezu haljine, koji je sezao do pupka. Vlatka nije htjela otkriti svoje izvore ni mjesto gdje je nabavila haljinu koja nalikuje modelu u kojem se prije nje pojavila, kao što svi znaju, Jennifer Lopez. Komentirajući korištenje rastezljivog materijala, napadnuta je voditeljica istaknula da je njoj uzor Zapad, a ne Istok. »Vidim da se ipak kod nas preferira, pa i kod glavnih i odgovornih, istočnjački štih, šljokice, seljačizam i vulgarizam.« U tih nekoliko riječi imenovala je pojave bez pardona, dajući i sažeti odraz svoje estetike. Koliko god binariziran, za nju izbor ipak postoji i on je pitanje estetike, morala i srca. Njezin je grijeh u tome što se služi svojom glavom zadržavajući pojam ponosa. Taj mali korak približava je kategoriji žena koje su na sceni emocionalne, a u pripremi i postprodukciji izgrađene poslovne osobe (primjer: Tina Turner).

Izgrađeni mehanizmi kontrole tijela i kodifikacija brojnih detalja osnova su društvene stabilnosti. Naše je društvo na putu da raznovrsnim naslijeđenim inhibicijama i natruhama priskrbi građansku legitimaciju. Tome u prilog govori i kodifikacija suvremenog plesa i osnivanje odgovarajućeg instituta u Zagrebu. Odjeća dopunjava u tijelu ustrojeni par disciplina/sloboda. Odjeća izražava simpatije i deklarira preferencije. Ležernost, spontanost i srdačnost televizijskih voditeljica i voditelja mjera su životnosti ozračja i vrlo precizan pokazatelj društvenoga trenda slobode.

Dobrivoj Žutinić