Trijumf mladih umjetnika

Trijumf mladih umjetnika

Giacomo Puccini, Madame Butterfly, redateljica Dora Ruždjak-Podolski, HNK u Zagrebu, premijera 15. lipnja 2000.

Na samom kraju sezone zagrebačke Opere, koja se u načelu ne može pohvaliti zadovoljavajućom repertoarnom politikom, ostvarena je iznenađujuće uspješna premijera popularne opere Madame Butterfly Giacoma Puccinija prema libretu Luigija Illice i Giuseppea Giacose. Kako se to djelo dugo nije pojavljivako na zagrebačkoj sceni, publika je, željna istinskog opernog teatra bogata lirizmom, dramatikom, lijepom glazbom i egzotikom, ispunila gledalište do posljednjeg mjesta. Pomno prateći tragičnu sudbinu mlade japanske gejše »leptirice« Cio-Cio-San na izvornom talijanskom jeziku, uz titlovani hrvatski prijevod Aleksandra Biničkog, nije zatomila osjećaje, te je suznih očiju, oduševljeno i dugim pljeskom ispratila tu dojmljivu predstavu.

Za uspjeh ponajprije je zaslužna mlada ekipa suradnika i protagonista, kojoj je s punim opravdanjem povjerena vrlo zahtjevna zadaća. Redateljica Dora Ruždjak-Podolski, scenograf i uz Vladimira Kazdu oblikovatelj svjetla Ivo Knezović te kostimografkinja Barbara Bourek modernim su stilom, neopterećeni stereotipima, ukusno i suptilno, bez suvišnih detalja, ali s dovoljno asocijacija na bitne elemente priče, oslikali atmosferu Japana.

Time su uvelike pomogli odreda mladim i darovitim pjevačima, koji su se savjesno i s elanom pripremali za svoje prve susrete s tom operom. Najuspješniji su pritom bili glavni likovi, na čelu s naslovnom junakinjom. Naime, uloga Cio-Cio-San vrlo je zahtjevna i složena, za mladu pjevačicu često i riskantna, no Miljenka Grđan, koja ima već iza sebe više zapaženih glavnih uloga, potvrdila se i ovdje kao vrsna umjetnica, sposobna riješiti i najtežu zadaću, i to u svim njenim segmentima. Produbljivanje karaktera lika trebalo bi pjevačici donijeti i nešto više strasti i scenske opuštenosti.

Još je to potrebnije njezinu partneru Nikši Radovanoviću, koji je u nesimpatičnoj ulozi lakomislena i površna časnika američke mornarice Pinkertona pokazao znatne pjevačke kvalitete pravog, iako ponešto odveć reskog belkantističkog tenora. Ugodno iznenađenje bio je rasni bariton Saša Ivaci, koji je kao Sharpeless, američki konzul u Nagasakiju, osvojio ljepotom glasa, pjevačkom tehnikom, sugestivnošću i glumačkom uvjerljivošću. Lijepa mezzosopranistica Renata Pokupić ulogom je služavke Suzuki potvrdila scensko-pjevački talent, kojem nema prigovora.

Darovitost djevojčice Buge Marije Simić, kojom kao glumačko dijete osvaja od rođenja, maksimalno je iskorištena u nijemoj ulozi Djeteta, davši joj novu, neuobičajenu dimenziju i značenje. Sjajan je bio i efektno projiciran nastup Ozrena Bilušića, kao ujaka Bonza, dok su se ostali solisti Sofija Ahmet (Kate Pinkerton), Zvonimir Ivanović (Goro), Sinića Galović (Princ Yamadori) i drugi manje-više uspješno uklopili u cjelinu.

Glazbena realizacija bila je u rukama iskusnoga maestra Zorana Juranića i zborovođe Roberta Homena, koji su solidno pripremili partituru, ali je dijelom nisu dokraja dotjerali, što će se moći ispraviti u preostalim predstavama do kraja ove sezone, a i na početku iduće, kada će vodstvo djelomično preuzeti i Igor Kuljerić. Za te reprize predviđeni su brojni solisti Zagrebačke opere, pretežno mladi, ali i stariji, navedeno ih je čak trideset i sedmero! No bilo bi najbolje kada bi šansu dobili upravo mladi, koji su tako uspješno iznijeli premijeru na svojim leđima. Na njihovu korist, ali i na korist njihove matične operne kuće.

Višnja Požgaj