Strast spram istine

U ime bliskoga prijateljstva odat ću poštovanje Mirku Grmeku kako bih dodala osjećajno osvjetljenje mnogobrojnim svjedočenjima o njegovoj iznimnoj intelektualnoj i moralnoj staturi.

Ne znam da li su mnogobrojni suvremenici koje je odgojio, kojima je pomagao ili kojima je davao savjete zahvaljujući svojim golemim kompetencijama u specifičnim područjima bili svjesni širine lepeze njegove znatiželje, svega onoga što ga je zanimalo. Zahvaljujući prijateljstvu mogla sam tako vidjeti Mirka Grmeka kako iste večeri najozbiljnije analizira kompleksnu političku situaciju u kakvoj se nažalost nalazila Hrvatska u tijeku posljednjih deset godina, ali također da se oduševljava starim narodnim vezivima, ili da se zanima za mislioce kao što je markiz de Sade, pritom nikada ne zaboravljajući smijeh. Kao da takva otvorenost misli, ili bolje rečeno takva velikodušnost misli, ne može postojati bez humora.

I, paradoksalno, baš je u tom smislu Mirko Grmek bio liječnik, kao malo njih, jer se nije zadovoljavao time da liječi tijela, da dijagnosticira bolest, nego je svim sredstvima tražio načine da proširi horizont i da identificira u idejama i u situacijama ono što ukrućuje, što umanjuje, što osakaćuje. I svaki od onih koji su ga poznavali moći će biti svjedok kako je Mirko Grmek, u različitim političkim, intelektualnim ili moralnim prilikama, znao unijeti veliko zdravlje, da se poslužim Nietzscheovim riječima.

Kao mladić Mirko Grmek napisao je knjigu pjesama koje su prvi put tek nedavno objavljene u Zagrebu, zahvaljujući toploj preporuci Radovana Ivšića. I dirljivo je danas ustanoviti da, za razliku od većine, on nikada nije iznevjerio svoju mladenačku strast prema životu, što se već tada poklapala s jednakom strašću prema istini.

Tako nam je neprekidnim provjeravanjem misli s pomoću života, odnosno rijetkim jednakim vrednovanjem misli i života, Mirko Grmek pokazao najjednostavniji način kako biti velik.

Annie Le Brun