Pjesnik u liku znanstvenika

Književna večer u zagrebačkom Studentskom centru posvećena Mirku Grmeku, 15. lipnja 2000.

Mirko Dražen Grmek (r. u Krapini 1924), maturirao u Zagrebu. Pitomac talijanske Vojne inženjerijske akademije. Oficir antifašističkog Pokreta otpora u Italiji i Francuskoj. Doktor medicine (Zagreb, 1951), doktor medicinskih znanosti iz područja povijesti medicine (Zagreb, 1958) i doktor filozofije (Lausane, 1987). Počasni doktor klasične filologije (Lausane, 1987) i povijesti znanosti (Bologna, 1988). Radio je kao priznati znanstvenik na brojnim uglednim sveučilištima i znanstvenim institucijama u Europi i Americi. Autor je tridesetak znanstvenih knjiga i nekolio stotina rasprava objavljenih u svjetskim znanstvenim časopisima. Mistika riječi njegovo je prvo i jedino književno djelo.

Kada je, davne 1945. godine Mirko Grmek nakanio tiskati svoju zbirku pjesama, koju je napisao lutajući Europom od 1942. do 1945, vjerojatno nije ni slutio da će ona svjetlo javnosti ugledati tek pedeset i pet godina kasnije. Naime, tada mu je Narodna vlada Hrvatske odaslala dopis kojim ga izvješćuje da odbija tiskati zbirku pjesama Mistika riječi, uz groteskno obrazloženje: »Uslijed minimalnih zaliha papira Vaš podnesak (...) u predmetu nabava i potrošnja papira nije odobren.« Grmek je u međuvremenu postao znanstvenik svjetskoga glasa i ugledni povjesničar znanosti, a početkom ove godine, neposredno prije nego je preminuo, zagrebački Ceres objavio je, uz autorovu privolu, rečenu zbirku pjesama. Prema svjedočenju Radovana Ivšića, prije nešto više od godinu dana, Grmek je Ivšiću javio da je neizlječivo bolestan te kako kao liječnik sa sigurnošću zna da će skoro umrijeti... Stoga je savjesno počeo sređivati vlastite rukopise, među kojima je našao i već požutjelu zbirku Mistika riječi. »Ja nisam teoretičar književnosti i ne volim tu profesiju i ne znam teoretski govoriti. Meni se te pjesme sviđaju iz jednostavnog razloga: on je bio mlad čovjek, bio je ludo zaljubljen i te pjesme su pune života, pune krvi. On piše zato što je zaljubljen, i to duboko zaljubljen, tjelesno zaljubljen. S druge strane, on je htio znati što je svijet, i to se vidi u tim pjesmama. Začudo, zbirka se zove Mistika riječi. To nije nikakva mistika, to su riječi u običnom značenju, to su obične zaljubljene riječi. Rekao sam da se to treba tako štampati, pod uvjetom da se ništa ne mijenja, da te pjesme ostanu kakve jesu. To je za mene bilo svjedočanstvo, gdje bi hrvatska poezija mogla doći da nije bilo bolesti socijalističkog realizma«, rekao je, između ostalog, Radovan Ivšić na nedavnom predstavljanju ove zbirke u Studentskom centru u Zagrebu... Na večeri naslovljenoj Sjećanje na Mirka Grmeka, uz Ivšića govorili su i francuska književnica Annie Le Brun te akademik Ivan Supek, dok je Grmekove pjesme interpretirao dramski umjetnik Rene Medvešek.

Akademik Ivan Supek, koji je desetljećima prijateljevao s Grmekom, ne nalazi ništa čudno što jedan istaknuti znanstvenik objavljuje knjigu pjesama. Govoreći o predrasudi da se znanstvenici ne bave umjetnošću, Supek je podsjetio da su dvojica »najvećih znanstvenika našega stoljeća, Einstein i Heisenberg, bili odlični glazbenici, a kako nisu rijetki ni odlični pjesnici među vrhunskim znanstvenicima, očito je, prema Supekovu mišljenju, da je Grmek žrtvovao pjesničko nadahnuće svom egzaktnom usmjerenju: »Međutim, čovjek se pod stare dane vraća svojoj mladenačkoj okupaciji. Konačno, ono što u čovjeku najdublje živi — to je njegovo djetinjstvo, njegovi djetinji snovi i ambicije, strahovi, ljubavi... Te pjesme pokazuju veliku senzibilnost i liričnost koja je, zapravo, usađena u mnogim ljudima. Tako da nije ništa neobično da je on iz te liričnosti otišao na egzaktni studij. Svi mi koji smo u mladosti bili fascinirani književnošću, svi smo ipak željeli spoznati što je to svijet. Netko tu zaglibi i ostane do kraja znanstvenik, a netko se ipak trgne i poslije se opet vrati književnosti. Nažalost, Grmek nije imao vremena da se vrati svojoj poetskoj naravi. Ja ne sumnjam da bi on ostvario dobru poeziju.« Ljudska je fantazija, nastavio je Supek, ista u svim djelatnostima stvaranja i nije čudo da se prekrasne figure ornamentike otkrivaju jednako tako u Bachovoj glazbi kao i u pjesmi, skladbi atoma.

U ime, kako kaže, bliskog prijateljstva, Annie Le Brun, odala je poštovanje Mirku Grmeku nadahnuto dodajući još jedno osvjetljenje brojnim svjedočenjima o njegovoj iznimnoj intelektualnoj i moralnoj staturi. »Ne znam...«, govorila je francuska književnica »...da li su mnogobrojni suvremenici koje je odgojio, kojima je pomagao ili kojima je davao savjete, zahvaljujući svojim golemim kompetencijama u specifičnim područjima, bili svjesni širine lepeze njegove znatiželje, to jest svega onoga što ga je zanimalo. Zahvaljujući prijateljstvu mogla sam tako vidjeti Mirka Grmeka kako iste večeri najozbiljnije analizira kompleksnu političku situaciju u kakvoj se nažalost nalazila Hrvatska u tijeku posljednjih deset godina, ali također da se oduševljava starim narodnim vezovima, ili da se zanima za krajnje mislioce, kao za markiza de Sadea, no da pritom nikada ne zaboravi smijeh. Kao da takva otvorenost misli, ili bolje rečeno takva velikodušnost misli, ne može postojati bez humora.« Grmek je u različite životne situacije, prisjeća se Annie Le Brun, znao unijeti veliko zdravlje te je neprekidnim provjeravanjem »misli s pomoću života« pokazao najjednostavniji način — kako biti velik.

Davor Šišmanović