(Ne)ocekivane pobjednice iz Kanade

(Ne)ocekivane pobjednice iz Kanade

U nedjelju je, 25. lipnja, u Zagrebu završen petodnevni 14. svjetski festival animiranog filma koji je predstavio mnoštvo izvrsnih filmova, a Grand Prix pripao je tragikomičnoj Zori novog dana

Već nakon prve festivalske večeri u srijedu 21. lipnja, međunarodni se žiri zagrebačke smotre crtanih filmova našao na velikim mukama. Toliko dobrih radova na jednom mjestu, priznali su, nisu vidjeli godinama. No, tog su trenutka organizatori festivala pod vodstvom Dragana Švace, direktora Zagreb filma, kuće koja je 1972. i utemeljila manifestaciju, uistinu odahnuli. Znali su da je napravljen dobar posao. Prvo je u ožujku selekcijska komisija (Clare Kitson, Steve Montal, Hrvoje Turković) pregledala 585 pristiglih filmova izabravši 55 ostvarenja za natjecateljski dio i njih 37 za Panoramu. Potom je određen sastav ocjenjivačkoga suda (Fusako Yusaki, Garry Bardine, Mato Kukuljica, Tsvika Oren i Bill Plympton kao predsjedavajući). I, konačno, dogovorena je svaka pojedinost oko iznimno bogata programa, čak i prebogata za mali broj sati koji je festival imao na raspolaganju.

Što se, dakle, događalo i — dogodilo podno krova Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog koja je ugostila vrpce i crteže s potpisima uglednih imena svjetske animacije? Je li bilo iznenađenja?

Jest, ali tek na završetku. Početak je manifestacije održane pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića, otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Istog je dana predstavljena retrospektiva izraelske animacije i dječjih radova čakovečke Škole animiranog filma (ŠAF), koja je proslavila 25. rođendan. Na svečanom otvorenju uručena je Nagrada za životno djelo znamenitom češkom redatelju Janu Švankmajeru kao uvod u cjelotjedno predstavljanje umjetnikovih filmova, slika i skulptura. Drugog su dana ugošćeni autori i filmovi iz Indije i Španjolske te organizirano predavanje Stevea Montala o novim filmskim tehnologijama. Uz tradicionalni piknik, ove godine u Konjičkom klubu u Zaprešiću, vrhunac petka 23. lipnja bilo je prikazivanje Velikog mitinga, prvoga hrvatskog umjetničkog crtanog filma, rađenog prije točno pedeset godina. Tom su prigodom svim njegovim kreatorima svečano uručene prigodne diplome.

Do konca festivala publika je (u većem broju od očekivanja, doduše samo na večernjim projekcijama), vidjela i izbor filmova Dušana Vukotića i Nikole Kostelca te prisustvovala izboru najboljih ostvarenja iz fundusa ASIFA-e (Međunarodnog udruženja animiranog filma). Termin filmova u kasne sate dobili su dugometražni radovi: slovenski Socijalizacija bika Zorana Čoha i Mladena Eriča, francuski Kirikou i vještica Michela Ocelota, predsjednika ASIFA-e i Švankmajerov Faust.

Naposljetku, nedjeljno je popodne proteklo u komentiranju pobjedničkih filmova nakon što je žiri na konferenciji za novinare priopćio svoju odluku. Glavna nagrada pripala je kanadskim redateljicama Wendy Tilby i Amandi Forbis za Zoru novog dana (When the Days Break), filmu rađenom u tehnici crteža na fotokopijama u produkciji National Board of Canada. Odluka je za većinu filmskih znalaca ipak bila iznenađenje, ne zbog kakvoće izvrsne kanadske metaforične priče o životnoj kobi, nego zbog činjenice da je malotko vjerovao da će najvrednija nagrada izmaći Alexandru Petrovu za njegova Starca i more, ovjenčana i Oscarom i pobjedom na festivalu u Annecyju. Zanimljivo je da su i Kanađanke ove godine bile nominirane za priznanje američke Akademije, ali je žiri u Zagrebu mislio drukčije od američkih kolega.

Neovisno o nagradama ili, možda, upravo zbog njih, 14. svjetski festival animiranih filmova polučio je umjetnički uspjeh predstavivši niz izvrsnih ostvarenja, čime je pred 15. jubilarno izdanje postavio visoke zahtjeve. Prvo, kako do 2002. povećati broj hrvatskih filmova u konkurenciji za nagrade i u Zagrebu i na inozemnim manifestacijama (ove su se godine natjecali redatelji Daniel Šuljić i Nicole Hewitt) te, kako od nekoć čuvene smotre napraviti dostojna nasljednika za 21. stoljeće. Ovogodišnji je festival bio siguran korak naprijed u tom smjeru.

Boško Picula