Najvažnija stvar na svijetu

Ljutim se na sebe. Otjerao sam sa svoga kućnog praga čovjeka koji mi je kanio nešto dati. Nudio mi je filmski scenarij i dar za djecu. Nemam djece i baš sam bio zaokupljen problemom koji sam morao brzo riješiti. U takvim sam trenucima katkad živčan i svadljiv. Uvrijedio sam tog čovjeka svojim odbijanjem. Zacijelo je mislio dobro. Kad bih mogao, sada bih mu se ispričao.

Neoprezno sam nekoliko puta u raznim prilikama spomenuo da nemam nijedan dobar razlog da krenem u pripreme za novi film nakon što su mi ukrali projekt Posluživao sam engleskog kralja prema prozi Bohumila Hrabala. Mnogi dobri ljudi shvatili su moju izjavu, tako da zapravo nemam pristojan scenarij. Moj su ured i cijelo kućanstvo preplavile poštanske pošiljke s rukopisima. Svako toliko netko mi u kazalištu, telefonski ili putem pisama nudi predložak za scenarij. Svi očito misle da je moj položaj u kinematografiji tako čvrst da mogu odlučivati koji ću film raditi.

Nije baš tako. Proizvodnja filma danas je mnogo puta skuplja nego prije nekoliko godina. Broj kina i posjetitelja mnogostruko je manji. Odgovornost za potrošeni novac mora snositi producent koji ima pravo odlučivati je li ovaj ili onaj predložak za film vrijedan potrošena novca. Tek onda mi ga može ponuditi na filmsku obradu.

Shvaćam svoj rad kao profesiju, a ne kao luksuzan hobi. Zamalo svaki moj film i kazališna predstava napravljeni su po narudžbi. Uvijek sam se trudio da novac što su ga naručitelji uložili u moj posao ne potrošim uzalud. To je veća moja zbunjenost nad svakim novim filmskim projektom u današnje vrijeme kad je film besmisleno skup. Povremeno čitamo o ljudima kojima je očajnički potreban novac za spašavanje zdravlja, a katkad čak i života. Ne mislim da je makar i najbolji film vredniji od života djeteta osuđena na smrt samo zbog manjka novca za njegovo skupo liječenje. Oko nas je mnogo ljudi kojima je novac potreban, a film nije najvažnija stvar na svijetu.

Jirí Menzel