Najpotpunija zbirka

Zakon o javnom priopćavanju, Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon (izvaci), Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda: komentar — praksa, priredili Vesna Alaburić, Emil Havkić i Ranko Marijan, Zagreb, VIV-inženjering, 2000.

Sporo sazrijevanje svijesti da medijske slobode uključuju pravnu odgovornost barem je u nekoj mjeri posljedica nedostataka hrvatskoga obrazovnog sustava i hrvatske pravne literature. U posljednjih sedam godina predmet i seminar iz medijskog prava bili su, doduše, dio nastavnoga programa studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Međutim, nastava iz predmeta nije izvedena nijednom, a iz seminara samo triput. Studenti prava mogu naučiti neke dijelove medijskog prava u građanskom i krivičnom pravu, no nijedan od četiri hrvatska pravna fakulteta ne nudi cjelovit predmet medijsko pravo. Mogućnosti pravnika i novinara da sami nauče medijsko pravo bile su slabe, jer je na hrvatskom o toj problematici u posljednjih deset godina bilo objavljeno zanemarivo malo stručnih radova: desetak stručnih članaka; Zakon o javnom informiranju: objašnjenja, sudska praksa, primjeri, prilozi; pripremio Marijan Ruždjak (Zagreb: Narodne novine, 1992), VIII+184; Priručnik o slobodi javne riječi (Zagreb: Hrvatsko novinarsko društvo, 1998), 366 str., koji je uključivao uvodnu studiju Vesne Alaburić (str. 5-68) i zbirku međunarodnih akata.

Zbirka Zakon o javnom priopćavanju uključuje: I. dio: Zakon o javnom priopćavanju/ZJP (NN 83/96), s podrobnim komentarom Vesne Alaburić i Emila Havkića (oboje odvjetnici iz Zagreba) i od njih izabranim sudskim odlukama, str. 1-136; II. dio: Zakon o kaznenom postupku (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99), čl. 25 i čl. 234; Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98), čl. 48 i čl. 199-2058 (kaznena djela protiv časti i ugleda), s kratkim komentarom Marijana Ruždjaka (dugogodišnjeg suca, trenutačno zamjenika ministra pravosuđa), str. 137-153; III. dio: Praksa Evropskog suda za ljudska prava u svezi s člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, str. 155-234; IV. dio: Zakon o autorskom pravu (pročišćeni tekst NN 9/99); Kazneni zakon. čl. 229-231 (kaznena djela protiv autorskih prava); Zakon o telekomunikacijama (NN 76/99 i 128/99); Zakon o zaštiti tajnosti podataka (NN 108/96); Ustav RH (pročišćeni tekst NN 8/98); Kodeks časti hrvatskih novinara (27. III. 1993); Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 87. (o slobodi udruživanja), br. 98 (o primjeni načela o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje); br. 11 (o diskriminaciji u pogledu zaposlenja i zanimanja), br. 135 (o zaštiti i olakšicama koje se daju radničkim predstavnicima u poduzeću), str. 235-407.

Zbirka ima tri glavne vrijednosti. Prvo, to je do sada najpotpunija zbirka hrvatskih zakona i međunarodnih akata o pravu javnih medija, s naglaskom na akte koji su od posebnog interesa za novinare. Drugo, zbirka sadrži ne samo opće akte (Ustav, zakone, međunarodne konvencije) nego i izbor reprezentativnih domaćih sudskih odluka i sažetak svih odluka Evropskog suda za ljudska prava koje uređuju slobodu medija. Naposljetku, ali nipošto najmanje važno, ZJP je popraćen veoma uspjelim komentarom. Najopsežniji su i najsloženiji komentari uz čl. 3, o slobodi javnog priopćavanja, str. 9-27; čl. 6, o zaštiti privatnosti, str. 31-40; čl. 22, o odgovornosti za štetu, str. 66-80; čl. 23, o oslobođenju nakladnika od odgovornosti za naknadu štete, str. 88-100. Vjerojatno su najkorisniji komentari ZJP na str. 73 o hijerarhiji dobara zaštićenih ZJP (da najviše treba štititi privatnost tzv. anonimne osobe, a najmanje dostojanstvo, ugled i čast javne osobe), na str. 73, te o nespojivosti tzv. kaznene naknade štete sa ZJP, na str. 75.

Zbirka ima i nekih manjih nedostataka. Nedostaje prigovor koji bi ekplicirao svrhu zbirke i mjerila po kojima je sastavljena. Stoga u najmanju ruku nije jasno zašto nedostaje izbor odredaba Zakona o obveznim odnosima (npr. čl. 198. o odgovornosti za štetu u slučaju povrede časti i širenja neistinitih navoda). Koristio bi uvod koji bi sažeto prikazao doktrinarne, međunarodne i ustavne temelje zakona sabranih u zbirku. Slijedeći loš i u nas raširen običaj dio komentara (npr. uz čl. 9 i čl. 10 ZJP) doslovno prepričava zakonske odredbe, pa je stoga uglavnom suvišan. Neki su komentari predugi (npr. na str. 37-40), a neki nesustavni (npr. dosta je očito da komentar čl. 3 na str. 17-22 pripada ranijim izlaganjima, npr. onima na str. 9-10). Marijanov komentar Kaznenog zakona prekratak je i nedovoljno konkretan.

Usprkos tim nedostacima, zbirka će biti veoma koristan priručnik, koji bi trebalo imati svako sredstvo javnog priopćavanja. Koristit će i studentima novinarstva te studentima prava zainteresiranima za medijsko pravo.

Ivan Padjen