KAZALIŠNI GLOBUS

Tradicionalna »Vjesnikova« nagrada za kazališnu umjetnost Dubravko Dujšin ove je godine pripala Matku Ragužu, glumcu i redatelju, osnivaču i ravnatelju Teatra Exit. Pothvat osnivanja i uspješnog vođenja privatnog kazališta u, kako posljednje vijesti i svojevrsni Exitov »štrajk upozorenja« pokazuju, takvima nesklonom vremenu, Ragužu je donio nagradu kao »kazališnom umjetniku i organizatoru koji je na najbolji mogući način pokazao kako se zasićenost neinventivnošću i potrošenošću institucionalnog kazališta, umjesto u nedjelotvornu kritiku, može preusmjeriti u stvaralački zanos, u promoviranje novog organizacijskog modela kazališta neopterećenog stalnim ansamblom i izvankazališnim imperativima«. Međutim, što kad je jedan od imperativa PDV, zbog kojega Teatru Exit prijeti zatvaranje?

Uz inozemne uspjehe Nataše Rajković, Bobe Jelčića i njihovih &TD-ovih predstava, iz svijeta dolazi još dobrih vijesti. Filip Šovagović, glumac, dramski pisac i redatelj, može, naime, biti zadovoljan njemačkom praizvedbom svoje drame Cigla u osnabriškom Emma Theatru. Šovagovićev dramski prvijenac u Splitu je još prije dvije godine postavio Paolo Magelli, dok se ovaj put postvijetnamskog sindroma i hrvatskih teških tema prihvatio Stefan Rogge. Tako upoznat, Šovagović je pozvan i na rasprave u sklopu ovogodišnjeg Bonskog bijenala s podnaslovom Novi europski komadi. U međuvremenu se za premijeru na Splitskom ljetu pripremaju i Ptičice, novi Šovagovićev tekst.

Ljepotan se vraća, kako je i najavio, pa će Hamlet s Goranom Višnjićem igrati u zagrebačkom HNK 2. i 4. srpnja, a u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara od 12. do 14. srpnja. Na svu sreću, Hamleta na Maršalovu trgu ili na Lovrjencu Luka Kovač iz Hitne službe neće morati igrati u originalu.

Peti će se put ove godine, s početkom 10. srpnja, u Puli održati Međunarodni kazališni festival mladih, jedinstvena međunarodna ljetna kazališna škola (i jedini workshop-festival u Hrvatskoj?) u organizaciji Istarskog narodnog kazališta. Svjetski pedagozi, sudionici iz trinaest zemalja i teme seminara kao što su biomehanika, razne vrste scenskog pokreta, tehnike zagrijavanja i disanja, dijalektalna dikcija i etnoutjecaji u glazbi, interaktivni teatar, scenografske, kostimografske i radionice dramskog pisanja, samo su neki od sadržaja 5. MKFM-a. Prijave su u tijeku, a informacije možete naći pišući na adresu kazališta, Laginjina 5, Pula ili na e-mail: dolores.vojnic-biasiolŽpu.tel.hr.

U sklopu nedavnog otvorenja europskog bijenala suvremene umjetnosti Manifesta 3 u Ljubljani, na parkiralištu ispred slovenskoga parlamenta odigrao se i prvi drive-in teatar. Projekt Drive In Camillo nastavak je istraživanja kojim se Emil Hrvatin, slovenski kazališni teoretičar i praktičar, bavi već nekoliko godina — tragovima Teatra Memorije renesansnoga genija Giulija Camilla. Uz virtualnu animaciju, film i izravan radijski prijenos, u ovoj predstavi nastupa i sedam plesača.

Vijest o dodjeli posebnoga kraljičina priznanja mladom britanskom redatelju Samu Mendesu, jednom od rijetkih koji je za svoj prvi film (American Beauty) dobio Oscara, zasjenila je ona da je isti dobio i nagradu Shakespeare njemačke zaklade Alfred Toepfer. Naime, Mendes je ponajprije kazališni čovjek, koji je ostavio traga i režijama u RSC-u, ali i kao umjetnički ravnatelj londonskoga kazališta Donmar Warehouse, u kojem je u Hereovoj The Blue Room uspio razodjenuti Nicole Kidman.

Kako je pravo vrijeme za skupljanje literature za ljetne mjesece, oni koji imaju loš predosjećaj prije rujanskih prijemnih ispita na Akademiji mogu se hladiti, s (nedavno završenom) biografijom Sir Johna Gielguda An Actor and His Time. S druge strane, možda im pokojni Sir i pomogne savjetima ili barem insajderskim uvidom u Acting Shakespeare. Vječnim gledateljima, pak, dobro će doći videozapis vodiča Juliena Becka po povijesti legende. Puni naslov je Signals Through The Flames: The Story of the Living Theatre redatelja Sheldona Rochlina i može se, baš kao i Gielgudove knjige, naći u internet knjižari s najvećom ponudom na Zemlji — Amazonu.

Unutar Monitora, hrvatske news-stranice, pojavio se i novi sadržaj nazvan jednostavno — teatar. U lipnju, prepunom zagrebačkih kazališnih aktivnosti, Monitorov teatar najbrži je način za dolaženje do informacije o svemu što se zbiva. Adresa je http://teatar.monitor.hr i nadajmo se da će se osim zagrebačkim uskoro početi baviti i hrvatskim kazalištem, te se širiti i dalje, slijedeći obalne festivale.

A za dalje treba i neka investicija. Odjel dramskih umjetnosti sveučilišta Yale još od 1968. izdaje časopis jednostavna imena »Theater«, no za one koji se više i ne gnjave previše papirom i poštarinom, treba navesti i adresu http://yale.edu/drama/publications/theater/ na kojoj se mogu saznati detalji o pretplati, novim i starim brojevima, uz pripadajuće kopanje po pismohrani.