Imperijalna isijavanja

Napad na Almu Prica u »Imperijalu« pokazao je prilično eklatantnu ravnodušnost u jednoj od najgorih povreda osobnosti koje su se desile u našim medijima, isto toliko u odsutnosti novinskih komentara koliko i nedostatku masovnog prosvjeda svekolike kulturne javnosti, a samo solidaran istup svih mogao bi stati na kraj takvoj zloporabi tzv. slobode tiska

»U posljednjih deset godina svjedoci smo potpunog urušavanja osnovnog morala i etike u svim segmentima našeg društva«, stoji na početku priopćenja Upravnog i nadzornog odbora Hrvatskog društva dramskih umjetnika, koji su se dvadesetak dana nakon besramna i kriminalnog napada na njihovu članicu Almu Prica u tzv. tjedniku »Imperijal« okupili i osudili tu gomilu najtežih uvreda i bljuvotina koja je, zadirući bezočno u privatnost, sasuta na umjetnicu besprijekorna javnog i privatnog života. Dobrim dijelom slažem se s tom ocjenom o urušavanju osnovnog morala i etike. To je pokazala i geneza zbivanja nakon ovoga gnusnog slučaja čerećenja javne ličnosti u posljednje vrijeme.

Prvi su na taj slučaj reagirali Vjeran Zuppa, Slobodan Šnajder i Goran Sergej Pristaš u ime Centra za dramsku umjetnost. Potom se javnim pismom novinarima obratila za zaštitu svoje kolegice glumica Urša Raukar. Ona je potaknula i sazivanje tijela koja vode HDDU. Poveznica svih tih opravdanih reagiranja bila je obraćanje novinarskoj profesiji, Hrvatskom novinarskom društvu i njegovu Sudu časti da učine nešto u obranu moralnog integriteta i časti gnusno osramoćene glumice. Slažem se da je ovaj slučaj pokazao prilično eklatantnu ravnodušnost u jednoj od najgorih povreda osobnosti koje su se dogodile u našim medijima, isto toliko u odsutnosti novinskih komentara koliko i nedostatku masovnog prosvjeda svekolike kulturne javnosti, a samo solidaran istup svih mogao bi stati na kraj takvoj zloporabi tzv. slobode tiska.

Ne čini mi se djelotvornim obraćanje dramskih umjetnika novinarima, pa donekle i njihovo prozivanje zbog šačice piskarala koja se okupila oko tiskotine što po svim profesionalnim parametrima nisu ni novine. Nisu, naime, svi oni koji pišu za javnost novinari, kao što ni svi koji glume nisu glumci, odnosno dramski umjetnici.

Protiv toga sam da privatnom tužbom u ovakvom slučaju sudsku zaštitu traži, blago rečeno, oštećena osoba. Na njoj je tada da podnese teret dokaza. Javnost procesa bila bi senzacionalističkim lešinarima nova mogućnost za njezino daljnje čerečenje. Međutim, i glumci i novinari u svojim stručnim udrugama legitimirani su da ustanu protiv ovakvih ogavnih zloporaba slobode javne riječi što je postala sveta krava naše tobožnje demokracije koja to često i nije. Da kod nas funkcionira pravna država, državni odvjetnik bi po službenoj dužnosti morao pokrenuti postupak protiv ovako degutantne povrede članka 35. Ustava RH i članka 6. Zakona o javnom priopćavanju, kojima država jamči svakom građaninu zaštitu privatnosti. Ako on to već nije učinio, na HND-u je i HDDU-u da podnesu krivičnu prijavu. Postoji i treći pravni subjekt legitimiran za takav postupak. Glumica Eliza Gerner s pravom je istakla da mora reagirati matična kuća Alme Prica, a ona se dosad nije oglasila, kao da je se ne tiče moralno ponižavanje njezine prvakinje.

Šutnja i ravnodušnost, kao i neprimjereno reagiranje pokazuju imperijalna isijavanja zla u našem moralno destruiranom društvu. Naime, bilo je, vjerujem nenamjernih istupa koji su širili »Imperijalove« laži i neistine. U inače temeljitu prilogu o slučaju Alme Prica u televizijskoj emisiji Pola ure kulture kamera je nekoliko puta prošetala po »Imperijalovim« naslovima s najotrovnijim optužbama na njezin račun. Tako su odvratne laži iz niskotiražnoga tabloida podastrte širokom krugu televizijskog gledateljstva. Jesu li novinari koji su radili taj prilog bili svjesni toga učinka? Vjerujem da nisu. Umjesto tih švenkanja bolje da su dali nekoliko ogorčenih, a razumnih izjava kolega Alme Prica s konferencije za tisak u HDDU-u. Slično su i u »Nacionalu« u uvodu razgovora s Uršom Raukar spomenuli nekoliko infamija iz toga gnusnog teksta.

To nije zaštita ličnosti u javnosti. Prije bi se moglo reći da je to neosjetljivost za blagotvornu decentnost u društvu u kojemu vlada, što bi Krleža rekao, moral insanity. A njega ima u svim društvenim porama. Navest ću samo jedan primjer koji se slučajno tiče pisca ovih redaka, a slučajno i HDDU-a.

Ovih dana izašao je novi broj »Hrvatskog glumišta« koji izdaje HDDU, a glavni mu je urednik njegov predsjednik Zlatko Vitez. Nisam se iznenadio kada sam na jednom od udarnih mjesta toga časopisa pod nadnaslovom Kazališni događaj ugledao svoju kritiku Šenoine Ljubice u varaždinskom HNK, koju sam napisao za »Varaždinske vijesti«. Taj časopis, naime, sustavno provodi izdavački flibustering, ne pitajući uopće autore za dopuštenje može li objaviti njihove tekstove.

Međutim, čudo neprofesionalnosti i nemoralnosti uslijedilo je pedesetak stranica dalje, kada glavni urednik koji je objavio moju kritiku izvodi pravu lobotomiju nad mojim moralnim i profesionalnim integritetom. To je njegov odgovor na polemiku koju sam imao s njime u »Globusu«. Budući da »Globus« nije htio objaviti takav odgovor, on je privatizirao časopis udruge kojoj je predsjednik i objavio taj tekstuljak prepun difamacija, insinuacija i laži na moj račun, ispod svake polemičke razine, ako polemikom ne smatramo svađu piljarica na tržnici.

U odgovoru u »Globusu« svjesno sam išao na samoironiju, trudeći se, koliko je to moguće, zaštititi Zlatka Viteza kao čovjeka i kao umjetnika. On je tu samoironiju ozbiljno shvatio, pa je time ispao u svome odgovoru veća karikatura nego što je difamirao mene. Što se mene tiče, ne želim se nijednom riječju osvrnuti na takvu njegovu rabotu. Pozvat ću samo članove njegova udruženja da razmisle o nekim časnim i moralnim postupcima viteza od HDDU-a i »Hrvatskog glumišta«, a ja ću poslušati njegov savjet da više ne pišem ni o njemu ni o Histrionima, ali ga molim da ubuduće ni on ne krade tekstove moje i mojih kolega za svoj časopis.

Dalibor Foretić