I Bog stvori Susan Sontag

I Bog stvori Susan Sontag

Esejistička legenda vraća se na scenu novim romanom In America

I Bog stvori ženu. U liku esejistice i teoretičarke camp-senzibiliteta. Aktivistice za ljudska prava i senzacije američkih akademskih krugova sve od kraja šezdesetih. Ona je, dakako, Susan Sontag. Danas joj je 67 godina i drugi se put bori protiv opasnoga karcinoma.

No, ne posustaje stara fajterica tako lako. A i kako bi kad je svoju srčanost i borbenost dokazala već toliko puta. Od postavljanja Beckettova Godota na sarajevske teatarske daske u vrijeme najžešćih bosansko-srpskih sukoba pa sve do nekadašnjih njezinih prosvjeda protiv američke vojne intervencije u Vijetnamu. No ni to joj nije bilo dovoljno. Pa je sve ove godine svojega esejističkog djelovanja dokazivala »šovinističkim« muškim intelektualnim krugovima da ako si »plavuša« i ljepotica poput Sontagice, onda to nužno ne znači i da si glupa kao guska. U tome je smislu njezino britko kritičarsko pero ostalo poznato po tome što je krute modele muške humanističke misli nastojala prožeti putenom ženskom neposrednošću, a hladnu hermeneutiku pretvoriti u štivo nabijeno erotičnim nabojem.

»Izgleda da sam sagorjela kao esejist«, tvrdi to danas. Baš u trenutku kad joj je iz tiska za američku izdavačku kuću Cape izišao novi roman, In America. U svezi s izlaskom toga romana Susan Sontag je još dodala: »Ono što mislim ponedjeljkom, srijedom i petkom stavljam u usta jednom svome liku, a ono što mislim utorkom, četvrtkom i subotom drugom.«

No mnogo više od običnog shizofrenog cijepanja njezine ranije esejističke osobnosti, roman In America vrlo je zanimljivo povijesno štivo, koje secira suvremenu Ameriku. Glavni je lik njezina romana fiktivna mlada poljska glumica koja potkraj 19. stoljeća emigrira u SAD u potrazi sa svojim mjestom pod suncem. Njezine se iluzije o Americi vrlo brzo raspadaju, a ključ izlaza iz osobne krize nalazi u obnovljenom identitetu. Mijenja ime i potpuno se poistovjećuje s novim karakterom koji počinje igrati i u stvarnom životu.

»Amerika je velika glumačka scena«, izjavljuje Susan Sontag, fascinirana kolektivnom transformacijom i višestrukim identitetima koji su postali glavnom preokupacijom tamošnjih žitelja. Roman, osim toga, šiba po, kako ih sama naziva, moralnim američkim čudovištima ogrezlim u fitnes, zdravu prehranu i skupocjene tjelesne umetke. »Altruisti su danas postali prava rijetkost i subverzija«, zaključuje na kraju pomalo rezignirano. Ali i dokazuje da nije do kraja sagorjela. Barem ne kao novelist, moralist i aktivist.

Ironija dolazi

Ironično-paranoidne teorije zavjere novi su izdavački trend

Što je ono što povezuje Internet, Billa Gatesa, kravlje ludilo, Disneyland i izvanzemaljce? Još jedna nemoguća teorija zavjere, pomislit ćete i ironično slegnuti ramenima. I bit ćete djelomično u pravu. Barem što se tiče ironična slijeganja ramenima. Naime, ironična paranoja ili, kraće, ironoja novi je mrežni i izdavački trend lansiran knjigom Conspiranoia Amerikanca Devona Jacksona.

Njegova knjiga, napisana za izdavačku kuću Plume Books, objedinjuje sve gore spomenute fenomene na lepršav i samoironičan način i već je postala predmetom brojnih posudbi po vrlim novim sajtovima šašavog worldwideweba. Ono što ironija Devona Jacksona donosi novoga na paranoidnu scenu zaplotnjačkog žanra neobavezno je i gotovo samoparodijsko poigravanje sa zakonitostima tog nekada strašno ozbiljnog štiva, a vidljivo je već i u naslovima samih poglavlja u njegovoj knjizi. The Manchurian in The Rye Conspiracy (Mandžurac u žitnoj uroti), The Nefarious Aquarians Conspiracy (Zavjera pokvarenih vodenjaka), te The Schizodelic Conspiracy (Šizodelična urota) samo su neki od naslova što sugeriraju kako je doba hladnoga rata već dobrano iza nas, a popularni agenti Dosjea X — Moulder i Scully — dakako nezaobilazni arhetipski junaci u novijim slojevima američkoga kolektivnog nesvjesnog.

I premda se Jacksonova paranoja, koja u knjizi povezuje mnoge disparatne svjetske pojave, može shvatiti kao svojevrsna »prinudna radnja«, on se tako ležerno odnosi spram svojih fiksacija da je to gotovo samoterapijski čin. I užitak za potencijalnoga čitatelja. Bit će još da su brojna sempliranja njegovih otkrića od strane anonimnih hakera po Internetu potvrda o tome kako danas zapravo živimo u doba lepršavoga web-arhivizma, a ne mukotrpna dešifriranja hladnoratovskih fenomena, što je nekada bio slučaj.

Stvari osim toga sada mnogo brže cure u javnost, a zahtjevi informiranoga tržišta mijenjaju mnoge operativne principe čak i nekada potpuno tromih i nedostupnih utvrda obavještajnog podzemlja. O čemu možda još bolje i od same Jacksonove knjige svjedoče zakulisno-javne makinacije oko Monike Lewinsky te serijski stenogrami iz Stipina ureda.

Predrag Madžarević