Cvjetnica u lipnju

Cvjetnica u lipnju

Bloom's Day, 16. lipnja, dan irskog Uliksa prvi put obilježen je u Hrvatskoj, u dvorani MMC-a projektom Ladislava Galete

Kamen temeljac moderne književnosti i, po mnogima, najintrigantniji tekst 20. stoljeća, Joyceov Uliks, bio je 16. lipnja, u dvorani MM Studentskog centra, objektom seciranja konceptualnom umjetniku Ivanu Ladislavu Galeti. Spomenom na isti nadnevak 1904. godine, obilježen je tako u Zagrebu Bloom's Day: »Neki čovjek se digne rano ujutro, i od dizanja do spavanja prođe svoj dnevni prostor i vrijeme. Joyce na preko više od šesto stranica opisuje jedan dan u životu Leopolda Blooma, a mi jednostavno ne možemo ući u njega kao takva. Mnogo je stručnjaka prolazilo to djelo i mnogo je ključeva za to djelo. Svatko ima svoj ključ, ovo je moj ključ pristupa tom djelu«, pojasnio je Galeta.

Dvosatno događanje sastojalo se od čitanja (Sven Medvešek) ulomaka iz romana Uliks s paralelnom projekcijom hrvatskoga prijevoda, od osam kratkih Galetinih filmova koji su puštani između čitanja ulomaka te od svirke Shamrock Roversa (irski tradicionalni bend) uz ispijanje Ožujanera koji je glumio Guinnes. Ni dan-danas nije mi dokraja bistro jesu li ulomci služili kao proslov filmovima, ili su filmovi, zapravo, zaslovi ulomaka. Ljubazno Galetino tumačenje dodatno mi je zakompliciralo početnu nedoumicu.

Dakle, priložena shema, koja je jedan od rezultata Galetina tridesetogodišnjega bavljenja Uliksom, pokušava dovesti u odnose cjelokupnost ovoga djela. Kako bi mogli svladati Uliksovu strukturu, moramo, malo-pomalo, ulaziti u njega kao u neki labirint. Ako uđemo u labirint, a nemamo uvid u njega, sasvim sigurno ćemo se izgubiti. To opet znači da moramo napraviti svojevrsnu Arijadninu nit, što ova shema zapravo i jest. »Onda možemo pristupiti njegovom svijetu...«, nastavlja Galeta, »...koji je otvoren za svakoga pojedinca, ali ima puno mogućnosti i puno Arijadninih niti. To djelo nema kraja, nego je rad u procesu (work in progress). Svaki korak je, kako to pokazuje shema, kraj i početak sljedećega koraka. Prvu intoniranu rečenicu Introibo ad altare Dei (Pristupam Božjem oltaru) stavio sam u prsten, na način da sam prvi i zadnji »i« spojio u jedan, i tako dobio osamnaest slova koja čine osamnaest dijelova Uliksa.«

Inserti videofilmova koje smo gledali, a koji su snimljeni u Galetinu vrtu u Kraju Gornjem, tek su dijelovi djelića nekog budućeg filma koji umjetnik planira napraviti. Taj bi se film trebao sastojati od osamnaest dijelova, koji će nositi nazive pojedinih slova, već spomenute rečenice s početka Uliksa. Svaka kriška od te torte, da se poslužimo hičkokovskim rječnikom, morala bi imati mikrostrukturu identičnu strukturi cijeloga djela, dakle fraktalnu. »To je neki oblik bisernog niza od osamnaest bisera koji će zatvarati cjelinu, koja će, opet, sama po sebi biti otvorena. I kakve to veze sad ima s ovim što ja radim?«

U svakom slučaju Galetini prizori iz vrta iliti »djelići djelića« (naslovljeni: Dnevnik, Češnjak, Kosa, Vile, Puz, Loj, Višnja, Grašak) blumovski približavaju stvarnost doslovce toliko blizu, da nam ona postaje nestvarna i ako se u nju naročito artistički ne intervenira. Uliks je Ivanu Ladislavu Galeti, u skladu s konceptom na kojem ustrajava, svojevrstan humusni sloj u koji samo treba znati posaditi sjemenku iz koje će niknuti neka biljka. Jer, iz te perspektive, zemlja je poput Uliksa. Sjemenka je početak i kraj, treba samo pričekati određeno razdoblje da se ciklus zatvori i omogući sljedeći. »Neka vrsta vremenskog toka koji, zapravo, nema svoj tok« — galetijanski veli Galeta.

Davor Šišmanović