Anarhisti, beat i hippie

Dražen Šimleša, Snaga utopije, Anarhističke ideje i akcije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, Z. A. P., Zagreb, 2000.

Disperzija anarhističkih pokreta, ultimativnost zahtjeva, DIY (do it yourself) aktivizam, široka lepeza ideja i njihovih manifestacija, ustrajnost u borbi za postavljene ciljeve, preslik su samo dijela atmosfere suvremene anarhističke scene, prikazane u iscrpno oprimjerenu presjeku anarhističkih ideja i akcija druge polovice dvadesetog stoljeća, u knjizi Snaga utopije, mladog autora Dražena Šimleše. Veliki interes za problematiku, osobna angažiranost autora, koja se očituje u jasno određenim stajalištu i bezrezervnu podupiranju određenih grupa i akcija, razlikuje ovu knjigu od teorijskih radova o anarhizmu, koji su se intenzivnije pojavljivali u sedamdesetim i osamdesetim godinama ovoga stoljeća.

Zaobilazeći prevelika teoretiziranja, uvodni dio knjige donosi sažeta pojašnjenja nekih osnovnih kategorija kojima operira anarhizam te ukratko daje povijest razvoja anarhističkih pokreta i ideja, od 13. stoljeća i prvih izrazito anticrkvenih orijentacija pokreta free spirit (zajednički naziv za seljačke pokrete srednjeg vijeka), do utemeljenja prepoznatljivog političkog programa i ideja u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Drugi dio knjige, podijeljen na nekoliko tematskih jedinica, Razdoblje poslije Drugoga svjetskog rata (Anarho-sindikalizam i radničko pitanje, skvotiranje), Mali tečaj demokracije — Cointelpro, Novi teorijski doprinosi anarhizma, Grupe i akcije (Borba protiv neoliberalizma, globalizacije i multinacionalnih kompanija, Food Not Bombs, Anarhist Block Cross, Animal Liberation Front...) želi prikazati previranja na anarho-sceni od kraja šezdesetih godina 20. stoljeća do današnjih dana.

Obilježje Šimlešina pristupa jest ponajprije sažetost i jasnoća iskaza, ali i nedosljednost obrade pojedinih tema, koja varira, koliko zbog poznatosti odnosno nepoznatosti građe, toliko i zbog autorova povećana interesa za pojedine teme. No ne može se zanijekati osebujnost pristupa u znanstvenoj analizi kroz komentare poput: »istu stvar je krajem '60-ih radila Coca Cola u Zimbabveu, laprdajući o zdravstvenoj vrijednosti svojih napitaka...«.

Knjiga donosi pregled neformalnih grupa, organizacija i pokreta, u rasponu od najmasovnije anarhističke organizacije CNT-a (Nacionalna konfederacija rada, anarhistički sindikat) stvorene u Španjolskoj za revolucije tridesetih, preko mirotvornih akcija CND-a (Compaign for Nuclear Disarmament), feminističkih akcija sedamdesetih, Clas War kolektiva osamdesetih (poznat po šokantnim naslovnicama i fotografijama, zagovaranju nasilja ne samo protiv sustava, države i vladajuće klase, nego i kao praksu uperenu protiv stvarnih osoba), Movimento Sem Terra (Pokret bez zemlje — najmasovniji skvoterski pokret iz Brazila), do Erth Firsta, London Greenpeacea, Exodusa, Reclaim the Streetsa. Isto tako prati razvoj slobodnih festivala od Windsor Free Festivala (1972-1974), Stonhenge Free Festivala (1974-1984) najdužeg slobodnog festivala u povijesti, stvaranje anarho-punk scene kao izravna odgovora na mirotvornost beat i hippie-scene iz šezdesetih godina, do najpoznatijeg susreta rave-kulture Castelmorton common 1992, i na kraju Global Street Party organiziranih 1998. i 1999. godine diljem svijeta od Ženeve do Brazila, od Londona do Indije, kao protesti protiv WTO-a, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, neoliberalizma, globalizacije i multinacionalnih kompanija poput Nikea, McDonaldsa, Shella. Razvoj anarhističkih ideja dan je u prikazu teorijskih radova Stirnera, Proudhona, Bakunjina, Krpothina, Chomskog, Beya, Bookchina, Blacka...

Bez obzira što mislili o anarhizmu kao političkoj, praktičnoj ideji, ne može se osporiti aktualnost pitanja kojima se suprotstavljaju, a slikovitost opisa intervencija od strane države, da bi se osporilo i suzbilo njihovo djelovanje, poput ovoga brazilskih vlasti da unište skvoterski pokret Movimento Sem Terra čija djelovanja ne zagovaraju borbu oružjem, navode na ozbiljna promišljanja: »Policija je tvrdila da je djelovala u samoobrani. No činjenica da je jedna od ubijenih djevojčica, ubijena s leđa iz blizine, predstavlja nesvakidašnji način samoobrane. Profesor patologije iz Rio de Jeneira Nelson Massini, potvrdio je da su deset tijela nakon micanja s ceste gađana iz vatrenog oružja još jednom u potiljak... sedam drugih tijela raskomadano je mačetama.«

Osmišljena kao znanstvena analiza, zahvaljujući autorskim komentarima kojima izražava sklonost određenim idejama i akcijama, knjiga prerasta u svojevrstan poziv na promišljanje o anarhizmu, ali i njegovu praktičnu primjenu. Najveći prigovor knjizi jest nezgrapnost sintakse te nedostatak većih zahvata u tekst s popratnim pojašnjenjima nekih pojmova, koji su autoru samorazumljivi, dok će se šira publika teško kroz njih moći bez teškoća probijati. Ako zanemarimo utjecaj autorskih komentara, ovo je svakako vrijedan i zanimljiv primjer prikaza aktualnih zbivanja na anarhističkoj sceni širom svijeta i prikaz snage jedne utopije, koja se ne očituje samo u okupljanju velikog broja naklonjenih pojedinaca, nego i u sili koju upotrebljavaju državne institucije i vlasti da bi je zaustavile.

Sandra Berak