Za bogat i plemenit kulturni život

Za bogat i plemenit kulturni život

Poštovani zastupnici Glavne skupštine Matice hrvatske!

Poštovani uzvanici, dragi gosti! Štovani članovi Matice hrvatske, drage gospođe, poštovana gospodo!

Dobro došli na Glavnu skupštinu Matice hrvatske!

Dobro se osjećali među nama.

Glavna skupština Matice hrvatske oduvijek je bio veliki kulturni događaj ne samo za članove Matice hrvatske nego za cijelu hrvatsku kulturnu javnost. Matica hrvatska, najstarija kulturna ustanova hrvatskog naroda, od posljednje Glavne skupštine do danas, u razdoblju, dakle, od dvije godine, prolazila je buran i trnovit put, kao uostalom i cijela naša zemlja. U ove dvije godine uprava Matice hrvatske ispunjavala je sve one zadaće koje joj je Glavna skupština povjerila: izdavanje korisnih knjiga i časopisa, organiziranje predavanja, rad u ograncima — udrugama, rad s članovima i drugim građanima koji se zanimaju za Maticu hrvatsku.

Pročitali ste opširan izvještaj o djelovanju Matice hrvatske u posljednje dvije godine, koji je za ovu Glavnu i izbornu skupštinu priredio glavni tajnik Stjepan Damjanović te vam ga poslao zajedno s pozivom na skupštinu. Iz izvještaja se lako razabire koliko je Matica hrvatska djelatna u kulturnom životu Hrvatske, i u zemljama gdje Hrvati žive. Vidi se iz izvještaja koliko je sjednica održalo Predsjedništvo Matice hrvatske i njezin Upravni odbor. Može se sagledati rad udruga — ogranaka izvan Zagreba, kao i odjela u Zagrebu. Napose se vidi koliko je Matica hrvatska u kulturi hrvatskoga naroda prisutna svojim knjigama koje izdaje u Zagrebu, i koje izdaju udruge — ogranci izvan Zagreba. U ove dvije godine gotovo je svaki tjedan izašla jedna Matičina knjiga, ne uključujući u to časopise »Kolo« i »Hrvatsku reviju« i novine za kulturu »Vijenac«. Matica je živo prisutna na tržištu ideja u Hrvatskoj. Kad pribrojimo tome sve časopise i knjige koje izdaju ogranci — udruge, s pravom možemo reći da je Matica hrvatska svojim kulturnim radom prisutna u hrvatskome narodu kao ni jedna druga, vladina ili nevladina, organizacija.

Kulturnim djelovanjem Matica hrvatska slijedi tradiciju utemeljitelja, od skromnih početaka u vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda, zatim u razdoblju podizanja građanskog društva u drugoj polovici 19. stoljeća, pa zatim u razdoblju nacionalne borbe za vrijeme dviju Jugoslavija, polet za vrijeme hrvatskoga proljeća, i konačno u našem vremenu, povijesnom razdoblju kad se, u Domovinskom ratu, stvarala samostalna i suverena Hrvatska. Na tom je povijesnome putu uloga Matice hrvatske bila uvijek neprijeporno i nacionalna i internacionalna, i kulturna i prosvjetiteljska, vrednujući tradiciju, ali i probijajući se prema novim vrijednostima. Matica je u svome radu i djelovanju uz sebe vezala najveći broj stvaralaca, intelektualaca koji su ostvarivali onu društvenu i političku, kulturnu i duhovnu Hrvatsku koja je jasno znala izabrati svoj povijesni put — put u društvo europskih kulturnih, slobodnih naroda.

Za Maticu hrvatsku prošlo razdoblje od dvije godine bilo je posebno teško. Iako svoje djelovanje i rad ne smije i ne želi vezati ni uz koju političku stranku ili opciju, već želi biti otvorena svim svojim članovima bez obzira na njihova politička, vjerska i nacionalna određenja, Matici, odnosno njezinoj upravi, prečesto su upućivani prigovori s političkim konotacijama, i to jednako s desnih i s lijevih opcija. Matica hrvatska nije, nažalost, izbjegla političkom etiketiranju, pa ni prigovorima da je elitistička organizacija, ali joj je isto tako prigovoreno da je tradicionalistička i konzervativna. Dogodile su se i nepredviđene teškoće, koje smo srećom prebrodili. Tako primjerice: iako su službeni godišnji izvještaji o poslovanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske redovito bili pozitivni, kad nam je konačno uspjelo Nakladni zavod izvući iz procesa opće privatizacije i vratiti ga Matici kao njezino vlasništvo, s nevjericom i nelagodom ustanovili smo da je u njemu poslovanje vođeno loše, da su zaduženja velika te je prijetila opasnost da Nakladni zavod ode u stečaj, a vjerovnici bi se tada naplaćivali dobrima Matice hrvatske kao vlasnika. Izabrali smo sanaciju radije nego stečaj, brinući se za imovinu Matice hrvatske. U tome smo uspjeli, te se nadamo da će Nakladni zavod biti koristan Matici kao servis za prodaju knjiga, kao nakladničko poduzeće i kao promotor izdavaštva i knjižarstva u Hrvatskoj. To je posebice važno danas, kad knjižarstvo proživljava najveću i najtežu krizu u povijesti prodaje i distribucije knjiga u Hrvatskoj.

Neposredno nakon toga iskrsnuli su problemi s uređivačkom politikom »Vijenca«, koji se od novina Matice hrvatske za kulturu polako pretvarao u političku tribinu, ali i u nepravednoga i nepoštednoga kritičara svih odluka Predsjedništva Matice hrvatske. Na stranicama Matičina lista ironizirale su se sve odluke Matičinih upravnih tijela, pojedinci su pisali ne samo protiv uprave nego i protiv same Matice, a Predsjedništvo je nazvano klerikalnom skupinom. Nakon odlaska novinara i urednice iz »Vijenca« razvidno je bilo kakav bi »Vijenac« bio postao. Matičin list ipak nije i ne može biti glasilo političke i kulturne alternative. Matica hrvatska našla se na udaru prigovora, na brisanom prostoru nepoštedne kritike i nepravednih optužbi. Nakon toga uslijedio je nov udarac — besmislena optužba da je Matica hrvatska zabranila knjigu koja kritički govori o ratnim događajima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Matica nije ustanova koja zabranjuje knjige, posebice ne svoje, ali, isto tako, ne izdaje knjige koje nisu prošle redovit postupak, recenzije, urednički rad i ostalo. Pojedini su novinari jedva dočekali da mogu od toga napraviti nov slučaj i pripisati ga Matici hrvatskoj. Knjiga je izašla, izazvala medijsku pozornost ponajviše s obzirom na to da joj nakladnik nije Matica hrvatska, i zatim je potonula u maglu zaborava. Ostao je samo gorak okus zbog manipulacije imenom Matice hrvatske.

A zatim je nenadana i neumoljivo zloćudna bolest pogodila glavnoga tajnika, gospodina Krešu Mikolčića, a njegova je smrt bila težak udarac ovoj upravi Matice hrvatske. Gospodin Stjepan Damjanović, koji ga je na dužnosti glavnog tajnika zamijenio, dobro je započeo i uspješno nastavio brojne poslove koji su ga čekali te je njegov rad naišao na opće odobravanje.

Sve spomenuto bio je dug vremenu kojim smo prolazili, i koji smo morali platiti.

A sada nam je reći što nam je lijepo i uspješno to isto vrijeme u ove dvije godine donijelo: Matica hrvatska u posljednje dvije godine objavila je više od stotinu i pedeset knjiga, od kojih je jedanaest nagrađeno visokim nagradama. Udruge — ogranci izdali su dvjestotinjak knjiga, a među tim knjigama ima također dosta nagrađenih. Matičini ogranci izdaju dvadesetak časopisa i godišnjih zbornika ispunjavajući tako svoju temeljnu zadaću — kulturnu afirmaciju svoga zavičaja i sredine. Matičine novine za kulturu »Vijenac« postale su nužno i omiljeno štivo svih onih kojima je briga o hrvatskoj kulturi na srcu. Isto tako časopisi »Kolo« i »Hrvatska revija« potvrdili su kvalitetu te prešli granice zanimanja u našoj sredini i čitaju se i u svijetu, na katedrama za slavistiku i kroatistiku. Matičine knjige, unatoč krizi knjige i općem siromaštvu, dobro se prodaju, a otkupom Ministarstva kulture, kao kulturna dobra, kao vrijedna izdanja, te su knjige prisutne u svim gradskim i općinskim knjižnicama diljem Hrvatske. Nadam se da smo konačno završili sve poslove oko pribavljanja građevinskih dozvola i da ćemo početi podizati još jedno krilo Matičine palače.

Tijekom dvogodišnjeg razdoblja i Predsjedništvo i Upravni odbor Matice hrvatske morali su rješavati brojna pitanja kulturnoga i društvenoga života Hrvatske. Matica je živ organizam, članovi, ogranci — udruge, osobe i pravne osobe, a za njih je potrebno imati vremena, razumijevanja, dobru riječ, a često i skromnu, ali prijeko potrebnu financijsku pomoć. Matica se na brojne pozive za pomoć nije nikad oglušila, jer je njezina uloga da pomogne svagdje gdje je pomoć potrebna.

U vremenu snažnih političkih i društvenih previranja Matica hrvatska bila je pod snažnim povećalom javnosti, pojedini mediji nepravedno su nam upućivali prigovore da je Matica elitistička organizacija, ali isto tako da je konzervativna i da vodi prosvjetiteljsku politiku. Zatim i prigovor da se nije jasno odredila prema vlastima, ili s druge strane da nije voljna surađivati s onima koji su je financijski pomagali. Mi smo znali, kao i naši prethodnici, da nam je izdržati i da nam je raditi bez obzira na prigovore, da se iskupljujemo radom u Matici i u njezinim odjelima, u ograncima, u izdavaštvu s knjigama koje su prepoznate kao nacionalno dobro. Matičine knjige odlikuju se među drugim knjigama i po svome sadržaju i po opremi. Zbog toga su brojne naše knjige i nagrađene. Ispunjavali smo sve zadaće koje nam je Skupština odredila, odnosno koje je članstvo Matice hrvatske od nas očekivalo. Nismo šutjeli kad je trebalo reći odlučnu riječ potrebnu za društveni, politički i kulturni razvitak naše zemlje. Matičina riječ prepoznata je kao jasna, oštra i dosljedna kritika svih nepravilnosti kroz koje je prolazila Hrvatska, i kad je riječ o PDV-u, ili zakonu o udrugama, o slobodi medija, o privatizaciji i tzv. tajkunizaciji.

Zaboravljamo sve nepravde i sve prigovore nama upućene, jer znamo da nam je služiti hrvatskome narodu u Matici onako kako je najbolje u sadašnjem trenutku društvenoga, političkoga i napose kulturnoga života.

Nadam se da u ove dvije godine predsjednik, Predsjedništvo i Upravni odbor nisu iznevjerili vaše nade i očekivanja; uvjeren sam da smo se dobro nosili s prilikama i neprilikama, da je Matica hrvatska izbjegla mnoge zamke i da je spremna krenuti u bolje dane koji nam se otvaraju i razgranatijom kulturnom djelatnošću, s jasnim izdavačkim planovima i projektima, a budućnost nam se smiješi s izgradnjom još jednoga krila naše zgrade; uslijedit će i bolja povezanost među ograncima — udrugama, posebice nakon što budu ukinute neke odredbe sadašnjega Zakona o udrugama.

Novoj upravi, Predsjedništvu i Upravnom odboru želim mirnije razdoblje. Pred novom upravom širi se golemo polje rada. Matica hrvatska u Zagrebu, kao srce golema Matičina organizma, pokreće i održava u Metropoli i svagdje gdje god su ogranci — udruge bogat i plemenit kulturni život. Tako će Matica činiti i u sljedećem razdoblju, s jednakom snagom, s još većim iskustvom, sa snažnijom voljom i s jednakom ljubavlju.

Završni govor predsjednika Matice hrvatske, akademika Josipa Bratulića

Poštovane gospođe i poštovana gospodo — izabranici u Upravu Matice hrvatske!

Dragi članovi Matice hrvatske i zastupnici Skupštine!

Zahvaljujem vam u svoje ime i u ime novoizabranih članova nove Uprave Matice hrvatske na iskazanome povjerenju.

Nadam se da će dvogodišnje razdoblje pred nama biti mirnije, i zbog toga plodnije za Maticu hrvatsku i hrvatsku kulturu. Već sada naziremo bogatu nakladničku djelatnost, koja je bila donekle zaustavljena sanacijom Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Pred nama je izgradnja istočnoga krila Matičine palače. Taj će projekt dati nov poticaj Matici hrvatskoj da stvarno postane središte kulturnoga života našega grada: svakodnevni kulturni program privući će u Maticu sve one kojima je do kulture uistinu stalo. Predložit ćemo Upravnom odboru i novu shemu funkcionalnoga razlikovanja među članovima Matice hrvatske, odnosno razliku između članova radnika Matice hrvatske i članova Matice hrvatske. Članovi radnici bi, uz veću godišnju članarinu, godišnje dobivali dvije do tri knjige koje bismo izabrali, a koje bi svojom kvalitetom određivale ciljeve i zadaće Matice kao kulturne i nacionalne ustanove. To bi bila redovna izdanja Matice hrvatske. Tako je bilo nekoć, tako bi trebalo biti i sada. Ogranci Matice hrvatske trebali bi preuzeti i dio obveza prema Središnjici te bi mogli zamijeniti nekoć veoma živu, poticajnu i korisnu ustanovu Matičinih povjerenika. Tako bi knjige koje Matičina uprava odredi kao nužno kulturno dobro za svoje članove našle lak i jednostavan put do svojih članova. Uloga »Vijenca« bit će u tome odlučujuća. Time bi veza između Matice i njezinih članova bila trajna i korisna i služila bi općem kulturnom napretku svih građana Hrvatske. Matica hrvatska još će se više otvoriti novim medijima i posebice Internetu. Ona je na Internetu prisutna i danas svojim izdanjima, časopisima i knjižnicama, i u domovini i u svijetu. U okviru Nakladnog zavoda Matice hrvatske osposobit ćemo grafički servis koji će moći poslužiti izdavaštvu i opremi knjiga i Nakladnom zavodu i Matici i ograncima.

Dužnost nam je i cilj u krilo Matice dovesti učitelje, nastavnike i profesore, jer se o njima malo vodi briga te su odgurnuti na marginu svih društvenih zbivanja. A oni su jednom bili najvjerniji članovi Matice hrvatske. Oni su se brinuli da u Maticu hrvatsku dođu novi naraštaji, pomladak koji je oživljavao Matičinu djelatnost. Široko je polje rada Matice hrvatske. Otvoreno je i čeka radnike. Mi smo ti radnici, i na nama je odgovornost i za današnji dan, i još posebno za sutrašnjicu i za budućnost našega naroda. Matica hrvatska ne smije iznevjeriti svoju tradiciju, ona se mora ugraditi u kulturni identitet svoga naroda pružajući mu ona dobra koja izgrađuju plemeniti i dostojanstven život svih građana. Matica je u tome radu prednjačila, i na tom prethodničkom putu ona će nastaviti svoju plemenitu zadaću.