Univerzalnost kazališnog jezika

Univerzalnost kazališnog jezika

Projekt Argonauti 2000. razvijen je unutar Fundacije Međunarodnog instituta za mediteransko kazalište i jedan je u nizu onih koji pokušavaju okupiti mlade umjetnike iz različitih zemalja i uputiti ih u pustolovinu međusobnog upoznavanja i druženja. Antički mit o argonautima jedan je od temeljnih mitova mediteranske kulture, a autorima predstave vjerojatno je bio zanimljiv i zato jer se može vrlo raznoliko čitati i tumačiti. U svakom slučaju mit govori o susretu različitih civilizacija. Taj se susret manifestira nasilnim činom, krađom zlatnog runa, ali i ljubavnim, Medejinom strašću prema Jazonu. Ideja autora predstave jest da upravo karakteristike mita omogućuju zanimljivu interpretaciju mnogih stoljeća povijesti Mediterana.

Dakle, razlog zanimljivoga međunarodnog okupljanja umjetnika bila je predstava Argonauti 2000, koja se na predlošku antičkog mita o argonautima, odnosno njihovoj potrazi za zlatnim runom, gradi u tri razine. Prva je sama mit i događanja u njemu, druga okupljanje mladih glumaca iz sedam zemalja i njihov rad na predstavi, a treći neka vrsta suvremenog odraza događanja na sceni, odnosno u mitu. Sve to i uz pomoć dramaturgâ među kojima je bio i Darko Lukić, redatelj Pedro Alvarez-Ossorio spretno i jednostavno gradi na sceni uz minimalnu uporabu scenografije i kostima.

Petnaestak glumaca iz Španjolske, Rumunjske, Francuske, Grčke, Italije, Maroka, Portugala i Hrvatske govore svaki svojim jezikom i u monologu i u dijalogu. No to babilonsko klupko različitih jezika na sceni ni jednoga se trenutka nije zamrsilo u kakofoniju glasova, što bi se moglo očekivati, nego se razvilo u skladnu glazbu govora, živa ritma i iznenađujuće dopadljive melodioznosti. Povremeni mogući problem razumijevanja sadržaja redatelj uglavnom uspijeva riješiti služeći se napjevima, opet iz različitih sredina, kako bi naglasio raspoloženje (prisjetimo se, argonaut je bio i Orfej), kao i univerzalnim kazališnim jezikom — scenskim pokretom.

Svim tim radom i umijećem zanimljiva ekipa umjetnika poslala je nekoliko jasnih i svakako dobrih, ali možda pomalo školski pojednostavnjenih poruka o mogućem prisnom zajedništvu uz poštovanje različitosti, o mogućnosti zajedničke pustolovine i bez Jazona, dakle bez onoga komu su bogovi dali misiju pa se rado s bogovima i poistovjećuje. Ne treba biti posebno darovit odgonetač da bi se u ovoj predstavi prepoznali simboli. Brod Argo je dakako Europa, a argonauti su njezini stanovnici koji su uz apsolutnu solidarnost pristali na pustolovinu ostvarivanja sna, što zlatno runo svakako jest, ali i novih spoznaja. No u ovom projektu značenja poput ruske babuške uvlače se ili izvlače jedna iz drugih, jer avantura pronalaženja zlatnog runa jest i rad na predstavi koja simbolično može biti brod Argo, a glumci argonauti i tako dalje i tako dalje.

Predstava ima zastoja, možda malo predugo traje, no sve to glumci kompenziraju svježinom koja izvire iz njihove mladosti i još više iz očigledna uživanja u radu na ovom kazališno-pedagoškom projektu.

Jovica Popović