Surfajte, gospodo, surfajte!

Surfajte, gospodo, surfajte!

Većina onih koji govore o tome da se Matica mora prilagoditi dobu Interneta nemaju pojma da je na tom planu Matica odavno postigla više nego mnogi drugi: od činjenice da je čak i Microsoft otkupio Matičin i SYS-ov spelling-checker do toga da su sva Matičina izdanja dostupna putem Interneta

Posljednja skupština Matice hrvatske protekla je relativno mirno, što je razočaralo mnoge koji su očekivali spektakularne smjene, ne iznoseći pritom za to nikakve razloge osim uopćenih fraza o Matičinoj anakronosti i staromodnosti koje su već postale opća mjesta. Mnogi se koriste frazom »potreba modernizacije« a da sami nisu nikad javno iznijeli što bi to Matica, po njihovu mišljenju, trebala raditi ili govore o onome što je Matica, u krajnjim granicama svojih mogućnosti, već realizirala. Otrovne medijske strijele često odapinju ljudi koji nisu pročitali ni desetinu Matičinih knjiga ili časopisa, bilo onih stotina vrijednih znanstvenih ili književnih izdanja koje izdaje Matičina Središnjica, bilo onih koja u mnogim manjim mjestima s vrlo malo novca i mnogo entuzijazma izdaju Matičine udruge u zemlji i svijetu, koje su u mnogim mjestima istinske pčele matice hrvatske kulture.

Neovisno o istinosti tvrdnje o staromodnosti, čiju razradu ostavljamo za poslije, upitajmo se na trenutak zašto je tradicionalizam Matice proglašen njezinim smrtnim grijehom. Zar nije očuvanje tradicije i hrvatske kulturne baštine upravo jedan od njezinih temeljnih programskih ciljeva? Zar je staromodnost nešto apriori loše? Zar Matica ne mora po samoj svojoj definiciji nositi neke od epiteta koje joj pogrdno prišivaju? Zar ta potreba sada nije još izraženija danas, kada nakon smjene vlasti, nova vlada jače ustrajava na afirmaciji moderniteta u odnosu prema tradiciji? Treba li se netko baviti i afirmacijom trajnih vrijednosti, a ne samo onoga što je u modi?

Uostalom, rezultati tajnog glasovanja pokazali da su da čelnici Matice hrvatske uživaju golemo povjerenje izaslanika Skupštine (glavni tajnik Stjepan Damjanović izabran je sa čak 118 od ukupno 119 glasova, a predsjednik Josip Bratulić s 113). S takvom gotovo plebiscitarnom potporom vodstvo Matice, autonomne udruge čiju aktivnost određuju sami njezini članovi u skladu s njezinim programskim ciljevima, može s punim pravom nastaviti dosadašnji rad. Potpuno je apsurdna tvrdnja da su »demokratske promjene zaobišle Maticu hrvatsku«. Matica je imala demokratske izbore i samostalno izabrala svoje nestranačko vodstvo. Zar bi o tome trebali odlučivati novinski komentatori ili političari?

Matica, za razliku od nekih, ne pati od krize identiteta. Njeni ciljevi zacrtani u programskim usmjerenjima bit će uvijek aktualni i vrijedni za ovu zemlju, neovisno o režimima. Ona se ipak prilagođava vremenu u kojem živimo, ali to ne znači da mora napustiti ono po čemu je specifična. Matica ponajprije radi ono što zna najbolje. Ona neće konkurirati Tvornici ili Močvari u organiziranju heavy metal -koncerata, ali će zato izvrsno znati oko pravih pitanja s pravim programom okupiti najbolje stručnjake s nekog područja kako bi napravila kvalitetnu zbirku, knjigu, prilog u »Vijencu« ili okrugli stol.

Koegzistencija estetika i svjetonazora

Oni koji od tradicionalne kulture i mainstreama više vole kulturnu alternativu, mogli su u novinama Matice hrvatske, u »Vijenčevoj« rubrici Marginekologija, pročitati tekstove naših suradnika Tatjane Gromača, Zorana Ferića i Krune Lokotara, intervjue s Edom Popovićem, Robertom Perišićem i Milanom Manojlovićem Manceom, prikaze koncerata u Močvari, Baggera u Attacku, festivala alternativne književnosti (FAK) i kazališta (FAKI) te kontroverznih pothvata poput stripova Andrije Maurovića, dizajna knjige Prijapov problem Igora Mandića i nastupa performistice Max Grill u SC-u. Ako je to konzervativno, što je onda moderno? Ta rubrika svjedoči da u »Vijencu«, kao i u Matici hrvatskoj bez problema koegzistiraju različite estetike. Izložba Katedrala Saše Živkovića u Galeriji Matice hrvatske zorno je pak pokazala da su vrata Matica otvorena i za izrazito moderne i provokativne koncepte likovne umjetnosti. Na dvojbu tradicija ili modernitet, Matica i »Vijenac« odgovaraju: i jedno i drugo, ako je kvalitetno. Matica se ipak osuvremenila, ne zanemarivši tradiciju, a osobito »Vijenac«, što je nekima vrlo teško priznati, ili ih uopće ne zanima, jer je mnogo jednostavnije udarati po ustaljenim klišeima.

Za »Vijenac« nije problem da se o istom djelu i tri puta pišu uzastopne različite kritike (Nebeska udica Ljubiše Samardžića: Hundić, Radak, Radić). »Vijenčeva« vrata otvorena su svima koji pišu kvalitetne i stručne tekstove. »Vijenac« su novine za koje nećete, za razliku od nekih drugih listova, već i prije no što ste ih otvorili znati kakvo mišljenje imaju o određenom autoru ili djelu. Kritizirajmo ono što ne valja, ali na stručnoj i estetskoj razini, a ne na dnevnopolitičkoj. »Vijenac« ne živi od stalne potrebe za produciranjem sukoba ili skandala i ne govori jezikom mržnje niti isključivosti. Konačno, treba postojati novina koju ne zanimaju politička podmetanja, intimni život umjetnika, dnevnopolitički skandali, crna kronika i sve ono što nam svakodnevno servira većina dnevnih i tjednih novina po sistemu »što gora vijest, to bolje«.

Izvanstranačko predsjedništvo i višestranački Upravni odbor

Kada se pak govori o tome da u Matici nema kadrovskih novosti, zaboravlja se da se Stjepan Damjanović, novoizabrani glavni tajnik, koji u praksi ima najveću ulogu u svakodnevnom radu Matice hrvatske, prvi put kandidira na Skupštini, a da je dosad bio samo privremeno na dužnosti nakon smrti Krešimira Mikolčića. Uzgred rečeno, jedan je dnevni list izvjestio da je glavni tajnik cijeli dan čitao svoje izvješće, a istina je da je ono poslano zastupnicima unaprijed i da uopće nije čitano na Skupštini. Matica je dobila i novoga gospodarskog tajnika, Vedrana Šošića, koji ima svega dvadeset i šest godina.

Današnju Maticu se u nekim medijima nastoji politički vezati uz HDZ tvrdnjom da »kao jedinog protukandidata za potpredsjednicu predlaže Renatu Husinec, visoko angažiranu u križevačkom HDZ-u«, ne navodeći pritom da su službena tijela Matice hrvatske za Predsjedništvo kandidirala samo kandidate koji nisu ni u jednoj političkoj stranci, a da se gospođa Husinec sama kandidirala uz potporu određenog broja članova skupštine te da su na kraju u Predsjedništvo izabrani samo nestranački kandidati. Za Upravni se odbor pak kandidiralo gotovo četiri puta više kandidata nego što je predloženo, a u njega su s vrlo velikim brojem glasova, uz gospođu Husinec, ušli i ljudi poput nakladnika »Zareza«, pjesnika i kritički angažiranog intelektualca Borisa Marune te književnika i kolumnista Branimira Donata, za koje se nikako ne može reći da su istomišljenici Matičina vodstva. U Upravnom je odboru i haeselesovac Franjo Zenko, pročelnik Odjela MH za filozofiju, dok je haesesovac Marko Tarle, najveći kritičar Matičina predsjedništva, bio dugogodišnji pročelnik Odjela MH za prirodoslovlje.

U Matici hrvatskoj, dakle, koegzistiraju ne samo različite estetike, nego i različite političke orijentacije, s iznimkom ekstremnih i isključivih, desnih ili lijevih. Većina su članova Upravnog odbora ipak nestranačke osobe, uglavnom posvećene radu u struci. Frazu o »siječanjskoj katastrofi« izrekao je od jedan od sudionika u raspravi tek nakon što su dva govornika »zahvalila Bogu što je do promjene došlo«, što je samo dokaz Matičina pluralizma.

Internet stanuje u Matici

Konačno, treba odgovoriti i na tvrdnje o nezainteresiranosti Matice hrvatske za »borbu protiv nove nepismenosti, informacijske, globalizacijske i digitalne« i »fraze o otvaranju novim medijima i Internetu«. Za neznalice i zaboravne, podsjetimo da još 1996. Matica hrvatska, zajedno s informatičkom kućom SYS, objavila Hrvatski računalni pravopis, gramatičko-pravopisni računalni vodič ili hrvatski spelling-checker, (čiji su autori Slaven Batnožić, urednik informatičke rubrike »Vijenca« i njegov webmaster, te profesori Branko Ranilović i Josip Silić), koji je otkupila najveća svjetska softverska tvrtka Microsoft za svoj program Word. O značenju takva projekta mogu svjedočiti svi oni koji se Wordom svakodnevno služe.

Većina onih koji govore o tome da se »Matica mora prilagoditi dobu Interneta« nikad nisu ni bili na internetskim stranicama Matice hrvatske niti imaju pojma da se sva Matičina periodična izdanja (»Kolo« i »Hrvatska revija« s odabranim dijelovima, a »Vijenac« u potpunosti) već dulje od godine redovito objavljuju na Internetu i da su time dostupne u svakom dijelu svijeta, za razliku od nekih hrvatskih dnevnih novina i mnogo prije od drugih kulturnih listova; da podatke o svim novim i starim Matičinim knjigama mogu pronaći na Internet katalogu; da su novine Matice hrvatske »Vijenac« jedine hrvatske novine za kulturu koje, u svakom broju od obnove izlaženja u siječnju prošle godine, imaju stalnu rubriku u kojoj objavljuju sve novosti iz svijeta informatike, s naglaskom na one vezane uz humanistički aspekt, a kojima je cilj širenje informatičke kulture; da »Vijenac« svoje priloge prikuplja e-mailom od suradnika iz cijele Hrvatske i svijeta; da svaka rubrika »Vijenca« ima multimedijski dio (globus)u kojem se objavljuju vijesti s Interneta vezane uz pojedino područje kulture te preporuke CD-romova, DVD-ova i Internet stranica, a koje su u internetskom izdanju »Vijenca« izrađene u hypertekstu sa svim raspoloživim linkovima. Zato gospodo — surfajte! I dobrodošli na www.mh.hr/vijenac.

Zlatko Vidačković