Samo 45 panoa

Samo 45 panoa

Václav Havel — državnik i dramatičar, Palača Narodni dom, Zagreb, otvorenje 6. lipnja 2000.

Izložba Václav Havel — državnik i dramatičar zajednički je projekt Zavoda za kazalište iz Praga, Slovenskoga kazališnog muzeja i Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a, Odsjeka za kazalište.

Havel kao političar i Havel kao dramski pisac — dva su lica iste osobe. Njihovu nerazdvojivost želi dokumentirati zagrebačka izložba. Upoznavanje s njim hvalevrijedan je pothvat. No, možda je Havel zaslužio više truda, domišljatosti i svježih ideja od pukih fotografija i ponešto faktografije. Svakako je Havel kao ličnost zanimljiviji od ove izložbe o njemu. Više duhovitosti u koncepciji i pokoja videosnimka iz predstava privukla bi u izložbeni prostor u Opatičkoj 18 možda širu publiku, a malo dublji prikaz njegova kazališnog i političkog rada stručnjake.

»Izložba Državnik i dramatičar Václav Havel prikazana je najprije u Češkoj«, kaže suradnik za hrvatski dio izložbe dr. Branko Hećimović. »Češki ju je Zavod za kazalište postavio na trideset i šest panoa. Na izvornu izložbu iz Praga nadovezali su se Slovenci, koji su dodali svoja četiri panoa. Mi smo se uključili kao treća ustanova i dodali smo još pet panoa iz Hrvatske.«

Usporedba stranih s onih nekoliko šturih hrvatskih dokumenata i fotografija možda je najzanimljivija. Pokazuje, naime, da u praćenju Havelova djela hrvatska kazališta u prošlosti nisu zaostajala za europskim. Upoznavanje s Havelom dramatičarom počelo je još 1966. na pozornici današnjeg Kazališta ITD, na kojoj je samo tri godine nakon češke praizvedbe, postavljena Vrtna svečanost pod naslovom Drugarsko veče u režiji Nikole Petrovića. U predstavi glumili su Ivo Serdar i Boris Buzančić. Već potkraj te iste godine igra se Izvještaj u kazalištu Komedija, i to samo godinu nakon praizvedbe u Havelovu matičnom praškom kazalištu Na zábradlí (u njemu je budući predsjednik države prošao put od scenskoga radnika do dramaturga i dramskog pisca). Redatelj zagrebačke predstave bio je Borislav Mrkšić.

Demokratizaciju čehoslovačkog socijalizma pod nazivom Praško proljeće 1968. prekinuo je upad vojske Varšavskog ugovora, a Havel je, zajedno s mnogim drugim češkim intelektualcima, preko noći umjesto popularne javne ličnosti i profinjena intelektualca postao fizički radnik i potpuno privatna osoba. O svojim iskustvima s disidentstvom govori u jednočinkama Audijencija i Izložba. Četiri godine poslije u zagrebačkome Dramskom kazalištu Gavella postavio je te simpatične jednočinke Božidar Violić s glumcima Zlatkom Vitezom i Perom Kvrgićem. Godine 1982. u HNK u Splitu Audijenciju i Izložbu režirao je Vlatko Perković.

Havel nije emigrirao poput mnogih kolega intelektualaca. Postao je disident i borac za ljudska prava u svojoj »normaliziranoj« domovini. Stoga se ni jednočinka Protest nije mogla igrati u češkim kazalištima. Praizvedena je u bečkom Burgteatru (1979) zajedno s jednočinkom Pavela Kohouta Atest. Dvije godine poslije na pozornici zagrebačkog Kazališta ITD postavio ih je redatelj Radovan Marčić.

U Austriji, u Burgteatru, prvi je put uprizoren i Largo desolato (1985). Četiri godine poslije redatelj Miro Međimorec postavlja ga u Dramskom kazalištu Gavella pod naslovom Očajno smiješno. Ta se zagrebačka premijera dogodila samo nekoliko tjedana prije sloma socijalizma u Čehoslovačkoj mirnim putem — baršunaste revolucije. Tada se Václava Havela već može vidjeti u javnosti. Na pozornici praškog kazališta Laterna Magica na kojoj je Građanski forum, vodeća snaga promjena, održavao svaki dan susrete s novinarima i javnosti, i na tribinama ispred stotina tisuća ljudi. Ondje ga je prvi put snimila i ekipa zagrebačke televizije.

To da su se vremena promijenila dokazuje i činjenica da su na premijeri Havelove Asanacije u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu (1990) bili, prvi put, nazočni i službeni predstavnici Čehoslovačke.

Zasad posljednje uprizorenje dramskoga djela Václava Havela u Hrvatskoj dogodilo se u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci 1991. godine, šest godina nakon europske praizvedbe u Beču. Predstavu Iskušenje režirao je Ljubiša Georgievski. No, Havelova se djela i dalje izvode u svijetu. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li »držala vodu« u Hrvatskoj danas. Možda će kazalištarce na vrsnoga češkog dramatičara, danas pisca političkih govora, eseja i — političara, »podsjetiti« baš izložba »Václav Havel — državnik i dramatičar«.

Bude li izložba postavljena drugdje u svijetu, vjerojatno će se u njoj naći i dokumenti o uprizorenju djela češkoga dramatičara u Hrvatskoj. »Zagrebačka je izložba zajednički projekt članica međunarodne udruge kazališnih knjižnica, muzeja i instituta svjetskog značenja koja organizira zajedničke prezentacije«, kaže dr. Hećimović. »Mi smo samo pridruženi član SIBMASA-e. Nismo se u nju učlanili kao država nego samo kao pojedinci. Zajedno s njom radili smo već izložbu Shakespeare na europskim pozornicama između dva rata koja je postavljena u petnaestak europskih prijestolnica. Danas kruži Australijom, a pojavit će se i u nekoliko gradova Rusije. Vjerujem da bi ova Havelova izložba mogla doživjeti sličnu sudbinu. Kad se i mi kao država učlanimo u SIBMASA-u, a taj je proces u postupku, nadam se da bismo u suradnji s predstavnicima drugih zemalja članica SIBMASA-e mogli, na primjer, organizirati izložbu nekomu hrvatskom piscu, bilo Marinu Držiću ili Miroslavu Krleži.«

Dagmar Ruljančić