Od mediteranskog raja do botaničkoga užasa

Od mediteranskog raja do botaničkoga užasa

Kako je uništen Perivoj Roberta Visianija, jedan od najljepših dalmatinskih parkova i koje zaključke treba izvesti iz tog slučaja

U ovoj prigodi nije moguće izbjeći dvije temeljne vrijednosti kada je u pitanju perivojna kultura i krajolik: jedna se odnosi na bogatstvo i raznolikost mediteranske flore, a druga na čovjeka koji je u prošlosti proslavio Šibenik — na Roberta Visianija Šibenčanina, poznatog istraživača naše flore i obnovitelja najstarijega botaničkog vrta u Europi, onog u Padovi, gdje je Visiani radio kao profesor na tada čuvenom padovanskom sveučilištu. Te dvije vrijednosti izravno povezuje šibenski đardin koji s mnogo razloga danas nosi ime Roberta Visianija.

No, ono što se u posljednjih godina događalo s tim đardinom ima malo veze s imenom i djelom Roberta Visianija. Na ovaj tekst potaknula nas je nasušna potreba za poukama koje treba izvući iz nedavne obnove Visianijevog đardina. Ta obnova doslovno je poništila (čitaj sasjekla) sve postojeće drveće u parku da bi se nakon toga na tom mjestu podigao novi park. Takav drastičan primjer obračuna s drvećem u povijesnom parku, bez obzira na tvrdnju da su stabla bila loše održavana (tako je manje-više u svim našim povijesnim parkovima) ne može biti dobar primjer obnove povijesnih parkova. Razloga za sječu spontano izrasla drveća također ne bismo mogli prihvatiti jer u svim našim povijesnim parkovima ima dosta spontano izrasla drveća, pa bi takvo stajalište moglo biti pogubno za obnovu. Ni bolest starog drveća ne može biti razlog za njegovo uklanjanje, jer postoji »kirurgija drveća«, koja rješava problem umjesto sjekire. Staro drveće, kako ono povijesnoga značenja, tako i ono spontano ili slučajno sađeno, označava memoriju parka i povezuje prošlost i sadašnjost s budućnošću, kako je već nekoliko puta naglašeno.

Iskustvo Europe pa ni svijeta ne poznaje situaciju u kojoj bi se moglo dogoditi ono što je sjekira učinila u šibenskom đardinu. Pouka mora biti više nego jasna: podloga za obnovu bilo kojega povijesnog perivoja proizlazi iz dvije kategorije posla: analitički obrađenog dendrološkog snimka postojeće vegetacije i uvjeta iz povijesne matrice. Ti se uvjeti ponajprije odnose na stil, duh, atmosferu povijesnog razdoblja, a uspješnost obavljena posla uvelike ovisi o kreativno-stručnim sposobnostima autora. Park, pa i onaj povijesnih vrijednosti, može biti samo autorsko djelo određenog stvaraoca ili tima stvaralačkih sposobnosti. Kao uostalom i svako drugo umjetničko djelo.

Šibenik je dobra prigoda da se razmotre i ostali aspekti odnosa grada i parka, odnosno prirode. Osobito s obzirom na park-šumu Šubićevac utkanu u sam grad. Korištenje te dragocjene park-šume, i to na pravi način, do sada je potpuno izostalo, pa čak i u najnovijim planerskim dokumentima. Gotovo je neshvatljivo koliko je malo sluha (pa i u onih koji su izradili urbanističke planove) za tu iznimnu prirodnu datost grada Šibenika. I to u gradu koji je iznjedrio Roberta Visianija. Osim toga pretpostavlja se s punim pravom da će jedna od glavnih poluga našega budućeg gospodarstva biti turizam. U vezi s tim podsjetimo se: veoma propulzivni turizam zapadnog Mediterana, koji traje cijele godine, počiva uglavnom na dva stožera: kulture te vrtova i parkova kao nezaobilazne pratnje događanja u kulturi.

Nama tek predstoji proces preobrazbe slabo učinkovita modela turizma vezana uz noćenja i kupanja (traje dva-tri mjeseca) na sveobuhvatni model događanja (traje cijele godine). To je očito nešto dugoročniji proces, čiji se početak nalazi u glavama ljudi, osobito onih koji odlučuju. Prva faza tog procesa odnosi se na planove i projekte koji uz dobro znanje, volju i samozatajnost ne traže — u odnosu na ostale faze — mnogo novca. No, uz profesionalnost traže mnogo vremena i strpljivosti. Jedino se tako može doći do pravih odluka, bez pogubne brzopletosti kakva se dogodila s obnovom đardina.

Promatrajući Šibenik kao veliko turističko odredište našeg Jadrana, ali i mjesto rođenja jednog od najpoznatijih botaničara 19. stoljeća, Roberta Visianija Šibenčanina, izdvajaju se uglavnom tri cjeline povezane s perivojnom i krajobraznom kulturom:

— Jedna se odnosi na ljepotu i raznolikost mediteranskog krajolika, na stvaralaštvo same prirode, kakva se može doživjeti u nacionalnom parku Krka, uključujući i širi okoliš (Skradin, Prokljansko jezero i dr.), a dodirujući svjetsku geološko-morfološku vrijednost nacionalnog parka Kornatskog otočja.

— Druga kategorija tiče se kontaktnih zona krajolika i grada, fizionomskih ekoloških prožimanja dijela mora i obale Šibenskog kanala s otocima Prvić, Zlarin i drugima. Toj kategoriji treba pribrojiti i dio kopna, zaleđa samog grada s potencijalno turističko-rekreacijskom park-šumom Šubićevac.

— Treći dio vezan je uz šibenske đardine s početka stoljeća, primjereno uređene i održavane te smještene u samo središte grada. Taj đardin danas nosi ime Perivoj Roberta Visianija i Luje Marune. Nekada se zvao Općinski perivoj. Podignut je oko 1895. — prema natpisu na Kamenoj ploči sjevernoga dijela ranije južne terase. Od dokumentacije sačuvan je projekt vrtno-građevinskih radova iz 1890. s nečitljivim potpisom autora. U potpisu ugovora općine i izvođača građevinskih kamenarskih radova čitamo ime dr. Frane Madirazze, a izvođač je kamenar iz Pučišća na Braču: Andrija Orlandini, znakovito zvan Spado (Mač). Šibenski su pak kovači dobrovoljno izveli umjetnički oblikovanu željeznu ogradu. Općinski je perivoj tada dobio i novo ime postavom spomenika Tommaseu, uklonjena na zahtjev Vladimira Nazora 1945. Perivoj je u prvoj polovici 20. stoljeća bio dobro održavan zahvaljujući šibenskom vrtlaru Stipi Zoriću. Nakon Stipe Zorića perivoj je zapušten da bi prije tzv. obnove doživio i »kliničku smrt«, kako je dobro slučaj opisao u »Šibenskom listu« novinar S. Grubić. Brojne stare razglednice vjerno nam dočaravaju tadašnji izgled uređenoga šibenskog đardina.

Godine 1984. splitski meštar perivojne kulture Dražen Grgurević izradio je idejni projekt obnove slijedeći njegovu povijesnu matricu. Prijedlog je bio dobra prigoda da se na primjerenu mjestu postavi spomenik Robertu Visianiju. Prilika je propuštena, a ono što treba istaknuti u ovoj prigodi je sljedeće: najbolji spomenik Visianiju bio bi u prezentaciji mediteranske flore koju je otkrio taj naš i svjetski botaničar. Ne treba zaboraviti da je prema vlastitoj želji Visiani pokopan na šibenskom groblju Sv. Ane (umro je 4. svibnja 1878. u Padovi), a na kamenom sarkofagu Visianijeva groba stoji samo natpis (umjesto prezimena): »Flora Dalmatica«.

Budući da su u Visianijevu đardinu danas prostor zauzele neke druge (doduše pretežno mediteranske) biljke, za one »Visianijeve« treba naći neko drugo mjesto. Moglo bi to biti i u sklopu buduće uređene park-šume Šubićevac. Budućnosti te park-šume trebalo bi posvetiti cijeli poveći članak. No istaknimo ono najbitnije:

Slijedom iskustva turizma zapadnoga Sredozemlja park-šuma Šubićevac prava je dragocjenost. Usporedbom sa sličnim slučajevima u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Italiji vrlo brzo bismo došli do spoznaje kako urediti, oblikovati i iskoristiti park-šumu Šubićevac za budući hrvatski turizam. U tom bi smislu Šubićevac trebao postati ogledni primjer bogatstva mediteranske flore koju je tako zdušno istraživao Robert Visiani Šibenčanin. U taj sklop veoma se dobro uklapaju i ostaci tvrđava: Sv. Ane sa već spomenutim grobljem, a napose tvrđave Sv. Ivan te Vidilica u sklopu Šubićevca. Park-šuma zaslužuje posebni tretman, a u prvoj fazi planersko-projektnu obradu, što do danas, nažalost, unatoč zalaganju šibenskoga društva Šubićevac nije ostvareno.

Dragutin Kiš