Masters of Chant

Gregorian, Masters of Chant, Edel/Menart, 12 pjesama/62 minute

Brothers In Arms, Scarborough Fair, Tears In Heaven, When A Man Loves A Woman, Nothing Else Matters, Losing My Religion, Vienna, The Sound Of Silence, Sebastian, Don't Give Up... Evo nabrojao sam gotovo sve pjesme na albumu. Dobra kompilacija. Ona to, međutim, nije. Ne sviraju Dire Straits, Simone&Gurfunkel, Eric Clapton, Percy Sledge, Metallica, R. E. M., Ultravox, Steve Harley, ni Peter Gabriel i Kate Bush. Sve pjesme obrađene su da bi se pjevale u crkvi. Bilo bi zanimljivo kad bi bilo izvodljivo i kada bi imalo smisla. Ovako ostaje onima koji vole razne obrade i eskapade na rock-standardima da uživaju u ovoj ploči. Nije to loše. Sve je to dotjerano. Prilagođeno takvom zborskom načinu pjevanja. Pitanje je komu to treba. Odgovor onima koji to vole slušati. Otprilike kao Jesus Christ Superstar o kojem se talambasa u nas u posljednje vrijeme. (Čini se da je ipak i to prestalo.) Općenito zazirem od sprege rocka i tzv. klasične glazbe. Rock-opera najveći je bastard među njima. Tommy grupe Who nikada nisam smatrao rock-operom, nego pjesmama za rock album koje su bile povezane pričom. Jesus je bio klasična opera kojoj je, tobože, pridodan rock. Ma tu nema ni kvačice od rocka. Ali da ne pretjerujem. Rock-opera završit će u ropotarnici. Gregorian sigurno neće. Ljudi vole u miru i tišini slušati dobre pjesme koje zbor pjeva i napraviti od kuće crkvu. Barem za Božić.

Krešimir Blažević