Ljeto u Den Haagu

Četvrt stoljeća North Sea Jazz Festivala

Ljeto je tu, a s njim i bogata sezona europskih ljetnih festivala jazza. Ovogodišnji međunarodni kalendar broji u europskim zemljama više od petsto festivala godišnje, od kojih se većina održava u razdoblju od travnja do kraja listopada. Ima ih u tom broju svakakvih, velikih i malih skromnijih, profiliranih i stilski miješanih, specijaliziranih za free-jazz, pa za vokalni jazz, te onih koji ugošćuju samo tradicionalnije stilove jazza. U tom mnoštvu dominiraju ipak oni miješanih programa, što i ne čudi s obzirom na ne baš male troškove organiziranja i održavanja takvih manifestacija. Sponzorirani pretežito od turizma, ljetni će festivali svoja stalna mjesta pronaći na Azurnoj obali i sličnim mjestima. Dominantno su europska pojava, a među njima po svemu prednjači onaj u Den Haagu, koji ove godine slavi dvadeset i peti rođendan.

Nizozemski Den Haag potiče u nas neke posve drukčije asocijacije od džezističkih, no taj je grad već godinama stjecište i ljetno središte sveg najrelevantnijeg u svijetu jazza. Po mnogo čemu specifičan i vrlo bogat, taj je festival prije četvrt stoljeća zamislio i godinama organizirao i vodio zaljubljenik u jazz i mecena Paul Acket (1922-1992). Nije doživio jubilej u novom mileniju, ali njegovu djelatnost uspješno nastavljaju njegov sin i sadašnji direktor Theo van den Hoek, koji se i u svojem ovogodišnjem uvodniku zahvaljuje spomenutom osnivaču, ustvrdivši na početku da su fenomen jazza samog i višegodišnja tradicija festivala temeljni stupovi nizozemske kulture. Iako je mala Nizozemska europska džezistička velesila s nizom izvrsnih glazbenika, sastava i festivala, te važnim odjelom za jazz Kraljevskog konzervatorija u Rotterdamu, ovakva se definicija za naša shvaćanja (ne)kulture doimlje dosta smionom, no ona itekako stoji. Nort Sea Jazz Festival postao je doista nacionalnom institucijom te zemlje, koja joj u inozemstvu nosi svakako više bodova od haškog suda. Njemački tisak primjerice, koji ima o čemu pisati kod kuće, festival u Den Haagu ne bez razloga naziva »festivalom superlativa«, a američki mu je podario naziv Jazz Woodstock.

Den Haag će sa svojim satelitom Scheveningenom tako i ove godine od 14. do 16. srpnja biti grad otvorenih jazz-pozornica, šatora, ali i aktiviranih klasičnih koncertnih prostora. U tim će ambijentima u jednom neobično zbijenu programu koji ne poznaje razliku između dana, večeri i noći, nastupiti čak 260 raznih sastava i solista svih mogućih stilskih profila. od dixielanda, swinga i bluesa Dutch Swing College Banda, Chrisa Barbera, Clarencea Gatemoutha Browna i B. B. Kinga, preko velikana poput Abbey Lincoln, McCoy Tynera, Tonyja Bennetta, Herbieja Hancocka, Archieja Sheppa, Raya Bryanta, Dakote Staton, Illinoisa Jacqueta, Macea Parkera, pa sve do novijih, danas vrlo popularnih imena Diane Krall, Michaela Breckera, Pata Methenyja, Roya Hargrovea, Nicolasa Paytona, Davida Sanborna i drugih, program je zapanjujući, te je prosječnom slušatelju ili stručnjaku u tri dana gotovo nemoguće uhvatiti sve što bi poželio. Po svemu tome North Sea Jazz Festival nedvojbeno je »kralj svih europskih festivala jazza«, kojemu tek do nogu mogu kao dvorjanici stati i neki drugi ne malog kalibra, poput francuske Nice ili švicarskog Montreuxa. Nadimci poput »tvornica jazza« ili »jazz supermarket« za NSJF također nisu bezrazložni, pa njegovi programi moraju biti i vizualno složeni u križaljke radi lakšeg snalaženja u dvanaest različitih prostora. Kakva je organizacija potrebna za tako opsežan festival mogu zamisliti samo oni koji su se ikad bavili takvim poslom, primjerice i u našim oskudnim jazz-uvjetima!

Uza sve to organizatori su se u ovodu 25. obljetnice festivala pobrinuli i za niz popratnih pojava, pa će tako u sklopu programa biti organizirane i aktivnosti IAJE, poznate međunarodne snažne asocijacije edukatora jazza, zatim program posvećen Chicago Jazzu, redoviti natječaj Bird Awards, koji se redovito održava od 1985. godine, zatim Edison Jazz Awards te Midsummer Jazz-gala.

U suradnji s International Association of Jazz Educators (IAJE), North Sea Jazz Festival ove je godine ostvario i svoje »južno« izdanje, svoj je program predstavio na drugom polu svijeta u Južnoj Africi pod naslovom North Sea Jazz Festival Cape Town. Tako taj festival počinje brojiti i neke buduće konture jazz-glazbe, iako sam Theo van den Hoek priznaje da je jazz toliko kapriciozan, nepredvidljiv, bez pravila i tvrdoglav da bi se s njim moglo bilo što predvidjeti. U čestitki Billa Clintona upućenoj North Sea Jazz Festivalu američki predsjednik, i sâm ljubitelj jazza, pozdravlja ideju o prezentaciji Chicaga kao jednog od najrelevantnijih središta jazza, napomenuvši pri tome i jednu istinu — a to je, da je »jazz jedinstven američki dar cjelokupnoj svjetskoj kulturi«. Ta činjenica međutim nikako da dopre do svijesti mogula kulture u nekim zemljama, odgovarajućih ministarstava kulture i drugih srodnih za financiranje jazza relevantnih institucija. Možda bi se u tom smislu vrijedilo ugledati malko na Nizozemsku?

Mladen Mazur