KSET — klub za žedne uši

KSET — klub za žedne uši

KSET-ov pogon, zahvaljujući gospodinu Škugoru, Mati, a ne Zoranu, praši dalje

Dvadeset i petoga svibnja u KSET-u se uprizorio Trio Petera Brötzmanna, Nijemca koji je u jednom trenutku svog života kist zamijenio saksofonom, e da bi danas surađivao s masom muzičara u nizu projekata na više kontinenata. Osim njega Trio čine saksofonist Werner Lüdijem i japanski perkusionist Shoji Hanom. Prema uglednom »Wiredu«, godine 1998. Trio je snimio jedan od najboljih albuma s područja jazza & improvizacije.

Nastup započinju divlje i kakofonično, mahnitom međuigrom dvojice duhača, dok Hano neprekidno mitraljira bubnjeve pomičući granice izdržljivosti. Bubanj mu je tvrd i težak kao nekoć u Johna Bonhama. Ipak, ubrzo stvar počinje tapkati u mjestu pa Japanac ulazi u plemenski ritam stvarajući svojevrstan ritual, ali ostaje dojam da pravih rješenja zapravo nema. Naime, nije bez vraga hipoteza da free jazz vrlo lako postaje slijepa ulica ukoliko se ne poduzmu striktne mjere. Brötzmann »skida kožu jarcu na živo«, iskašljava, prducka i cvili. Saks više pati nego svira, ali kompozicije nemaju dovoljno razrađenu strukturu pa se svirka doimlje kao iživljavanje. Možda suvremenost ipak zahtijeva čvršću formu. Brojem razmjerno skromna, publika je egzaltirana Hanovim fizičkim dispozicijama! Reklo bi se, vrijedno pažnje, no ipak precijenjeno.

Zato smo se 1. lipnja suočili s The Vandermark 5. Saksofonist i klarinetist Ken Vandermark prošlogodišnji je laureat McArthurove zaklade, najvažnije američke nagrade za umjetnost. Prije njega to priznanje dobila su samo četiri džezista. Njegov posljednji album, remekdjelo, Simpatico također je uvršten među najrelevantnije uratke 1999. u izboru »The Wired«. TheVandermark 5 sviraju vrlo odmjereno i organizirano, čak geometrijski precizno, pa nije neumjesna poredba s igrom nizozemske nogometne reprezentacije. U toj strategiji kao da su unaprijed ukalkulirane linije kretanja, a ne nedostaje ni tzv. iznenađenja. Učinilo mi se da je to sastav koji se više poštuje nego voli, ali kućnim preslušavanjem Simpatica promijenio sam sud. Otprilike, Vandermark na stanovit štreberluk odijevaju košulju od prirodne tkanine pa još dodaju i rokersku putenost, ne libeći se ni koketiranja s noiseom. U drugom, pak, slučaju elegantno uskaču u urbanu vožnju revijalnoga tona koji opet ne zvuči poput intermeca, a u trećoj varijanti prizemljuju se u sferi intimnoga, komornog, avangardističkog čeprkanja. Vandermarku ne pristaje termin free jer više poštuje granice nego beskraj, disciplinu nego orgazmičku nesputanost. Čikaški fino odgojeni momci ipak si dopuste da povremeno polude, ali sve opet ostaje pod nadzorom. Kako god ih baciš, dočekat će se na noge. Vandermark su spremni za svaku tekmu, a vi se spremite za rap legendu Africa Bambaatu i Beat Fleet, 25. lipnja, u organizaciji iste ekipe, ali ovaj put u SKUC-u.

Zlatko Hunjić