Kralj je lud!

Kralj je lud!

Iako su u ovoj drami prepoznatljive poveznice s Kraljem Learom, ovdje nije riječ o tragediji i tragičnom junaku, nego o simpatičnu i zbunjenu starcu Georgeu III, koji noću istrčava u spavaćici, trči poljima, nesmotreno se udvara ženama i ne može se sjetiti imena svojih najžešćih neprijatelja

Priča o Georgeu III. započinje 1788, nekoliko godina nakon što su američke kolonije odbacile njegovu vladavinu. Engleski vladar kralj George iznenada obolijeva i pokazuje vidljive znakove duševne bolesti. Kraljeva bolest širom otvara vrata dvorskim intrigama i omogućuje kraljevu sinu, princu od Walesa (Rupert Everett), da iskoristi očevu bolest i pokuša postati regentom, silno nastojeći da se kralja proglasi nesposobnim za vladanje kako bi se sam dokopao kraljevske krune. Georgeovo ludilo sve brže napreduje, dvorski je liječnik nemoćan, pa kraljevi odani namjesnici angažiraju stručnjaka doktora Willisa, čije su metode radikalne, ali vrlo učinkovite.

Film Ludilo kraja Georgea (The Madness of King George) priča je o rasulu moćnog engleskog dvora uzrokovanu ludilom vladara koji se sve teže snalazi u mračnom tunelu svoga poremećena uma. Iako su u ovoj drami prepoznatljive poveznice s Kraljem Learom, ovdje nije riječ o tragediji i tragičnom junaku, nego o simpatičnu i zbunjenu starcu Georgeu III, koji noću istrčava u spavaćici, trči poljima, nesmotreno se udvara ženama i ne može se sjetiti imena svojih najžešćih neprijatelja. Njegova kraljica Charlotte (Helen Mirren) odana je svom kralju i ostaje uz muža unatoč činjenici da je teško obolio i da postoji velika vjerojatnost da nikada ponovno neće zavladati Engleskom.

Putujući kroz ludilo, od faze potpunog pomraćenja do rijetkih trenutaka lucidnosti, priča o poludjelu kralju, bez obzira na gorke činjenice njegove bolesti koje ga dovode do vrlo ponižavajućih situacija, ipak nikada ne napušta dozu optimizma, što filmu daje specifičan humorni ton te omogućuje gledatelju da kroz priču teče lako i nađe odmak od realne situacije. Tom lepršavom humornom tonu pridonosi i sjajna gluma vrsnoga glumca Nigela Hawthornea, koji je živopisno ponovio svoju proslavljenu kazališnu ulogu u ekranizaciji drame Alana Bennetta te i sam sudjelovao u pisanju scenarija. Hawthorne je sjajno oslikao lik psihički izmučena, djetinjasta kralja, koji pobuđuje samilost, ali nikada ne postaje patetičan, budi simpatije i koji je, iako iscrpljen teškom bolešću, suptilan, otvoren i dostojanstven.

Uz Hawthornea, odlične uloge dali su Helen Mirren u ulozi odane kraljice Charlotte, Rupert Everett u ulozi princa od Walesa i Ian Holm u ulozi liječnika koji u svojim tumačenjima s lakoćom prelazi od dramatskih do humornih registara, ni jednog trenutka ne djelujući usiljeno.

Suradnja scenarista Alana Bennetta i redatelja Nicholasa Hytnera rezultirala je inteligentnim, dojmljivim, visokoestetiziranim filmskim ostvarenjem čiju kvalitetu nije mogla osporiti ni najstroža kritika. Ludilo kralja Georgea može se smatrati još jednim trijumfom europskog filma, čije premijerno prikazivanje na malim ekranima nikako ne bi trebalo propustiti.

Film je 1994. nominiran za Oscara u četiri kategorije: za glavnoga glumca Nigel Hawthorne, za sporednu ulogu Helen Mirren, Alan Bennett za najbolji scenarij, a osvojio ga je Ken Adam za umjetničku direkciju.

Zvjezdana Bubnjar