KAZALIŠNI GLOBUS

Tony — 54.

Samo su potres velikih razmjera, doping ili silikonska afera mogli omesti dodjelu nagrade Tony po 54. put. Najprestižnija američka nagrada za kazališnu, točnije scensku produkciju, svojevrsni kazališni Oscar, iza koje stoji organizacija The American Theatre Wing, i ove je godine napunila njujorški Radio City Music Hall zvjezdanom prašinom, dok je prve lipanjske nedjelje izravni prijenos ceremonije na malim ekranima pratilo više od deset milijuna gledatelja.

Apsolutni pobjednik ovogodišnjih Tonyja je Michael Blakemore, australski redatelj s prebivalištem u Londonu, koji je nagrađen za režiju mjuzikla Colea Portera Kiss me, Kate i dramskog komada Copenhagen Michaela Frayna.

Obnovljenog klasika žanra ne treba predstavljati, no dramski new-comer o fizici i elementarnoj ljudskosti, točnije o susretu Heisenberga i Bohra u Kopenhagenu 1941. treba zapamtiti. Ipak, najzanimljivija je cveba Tony za najbolji mjuzikl u sezoni 1999/2000. Nagradu je odnio Contact, oko kojeg su se kritičarska i znalačka koplja lomila, a pokoje i slomilo, već pri nominacijama. Riječ je o plesnom projektu u kojem je korištena snimljena glazba (među autorima »brojeva« su Čajkovski, Grieg, Hart, Celine Dion i The Beach Boys) s najboljom koreografijom (Susan Stroman). Najbolji su sveukupno bili: Copenhagen — najbolja režija i najbolji tekst, Kiss me, Kate — uz najbolju režiju i najbolja obnova, najbolji glavni glumac (Brian Stokes — Mitchell) i The Real Thing Toma Stopparda — najbolja dramska obnova i glavna ženska uloga (Jennifer Ehle). Recimo još samo da je Aida, grandiozni projekt Tima Ricea i Eltona Johna, bučno najavljivana, ali od kritike mlako primljena, nagrađena Tonyjem za najbolje svjetlo i scenu, glavnu žensku ulogu u mjuziklu (Heather Headley) i najbolju izvornu glazbu.

Ruska smrt

Nakon vijesti o smrti Johna Gielguda, za njim se uputio i Oleg Jefremov, poznati, priznati i utjecajni ruski kazališni redatelj. Jefremov, rođen 1928, rusko je kazalište, osim redateljskim radom, zadužio i time što je od 1970. bio ravnatelj moskovskog Hudežestvenog teatra, a nakon razdvajanja na dvije grane — trupe koje prate tradiciju Gorkoga i Čehova, nastavio je voditi drugu do umirovljenja. Osim nasljednika Stanislavskog u najpoznatijoj ruskoj kazališnoj kući, Jefremov je osnovao i kazalište Sovremenik, koje i dalje djeluje.

Cankarjev dom

Često krivo naglašavan, ljubljanski Cankarjev dom najbliža je postaja gdje se mogu sresti svjetska gostovanja. Potkraj svibnja dogodilo se to još jednom — na gostovanju belgijske kazališne grupe Needcompany s novom predstavom pod naslovom Morning song. Needcompany osnovao je 1988. Jan Lauwer, likovnjak kojega je želja za izrazom odvela u kazalište i odonda osvaja publiku jedinstvenom prikazivačkom metodom koja crpe iz likovnosti, performansa, plesa i dramskog kazališta. O Jutarnjoj pjesmi Lauwers je rekao kako je »...namijenjena svima koji još vjeruju u našu civilizaciju, a posebno onima koji u njoj vide humor«.

Nekoliko dana kasnije u Cankarjevu domu našao se i Bernard-Marie Kolt#s i njegov tekst Noć zaustavljena pred šumama. Uprizorenjem monologa u kojem se Kolt#s u liku bezimenog muškarca sjetio gotovo svih opsesija i neuroza modernog društva, ponovno se potvrdila hrvatsko-slovenska plodna suradnja poznata iz predstava zagrebačkog Teatra &TD Fedra i Pilad — ona redatelja Ivice Buljana i glumca Roberta Waltla.

Ženski Prospero »opak poput djevojčice«

Kako smo već najavili, londonski Globe započeo je sezonu Shekespeareovom Olujom u režiji Lenke Udovički u kojoj Prospera igra Vanessa Redgrave. Nažalost, sudeći prema kritikama, to i nije bilo najsretnije rješenje, pa tekstovima dominiraju izrazi diskrepancija, nažalost, poteškoće, nedostatak vatre i slično. Opaske na samu Vanessu Redgrave svedive su na pitanje: »Quo vadis, Vanessa?«.

...i bi svjetlo

Nakon svjetla bi i sve ostalo, pa i knjige. Aleksandar Mondecar, dugogodišnji oblikovatelj svjetla ZKM-ovih, ali i mnogih drugih predstava, iako (relativno) mlad, autor je prve knjige koja se u Hrvatskoj i na hrvatskom obratila svima koje osim teksta i glume zanima i kazališni dekor u kojem sve više i sve češće glavninu nosi rasvjeta. Uvod u kazališnu rasvjetu, objavljen u vlastitoj nakladi, prvi je i početni korak, pa je baš zato morao obuhvatiti sve — od osnovnih fizikalnih načela (luksi, amperi, kelvini) preko priručničkih savjeta (kako postaviti ljestve, osigurati reflektor prije postavljanja) do osnova dramaturgije kazališne rasvjete u odnosu na prostor, dinamiku predstave i suradnje s ostatkom kreativnog tima. Korisno svima, od tehničara do već završenih redatelja.

Plodonosno frakcionaštvo

Magazin za izvedbene umjetnosti »Frakcija«, čedo »Teatra i teorije«, unuk »Prologa« i jako pametan, ali nesnosan, bratić ostalih tiskovina koje se u Hrvata bave kazalištem ovogodišnji je dobitnik Plakete grada Zagreba. Nakon što su inozemni festivali i njihovi gradovi domaćini prepoznali »Frakciju« kao svojevrstan hrvatski intelektualni izvozni proizvod, te je stoga i donirali, »Frakcija« polako postaje međunarodni magazin, kojem će Plaketa samo pomoći u preživljavanju na domaćem tlu. Ipak, »Frakcija« ne odustaje, pa će sljedeći broj, opet dvojezičan, biti službeno predstavljen sredinom lipnja na festivalu Wiener Festwochen.

Erika Šarić