Hrvatski gradovi u Shakespeareovoj Iliriji

Hrvatski gradovi u Shakespeareovoj Iliriji

Pozivam znanstvenike iz Hrvatske — posebno povjesničare i povjesničare književnosti — koji bi posredno ili neposredno mogli pridonijeti temi o Shakespeareovim Ilirijama, na sudjelovanje na Sedmome svjetskom šekspirskom kongresu u Valenciji u travnju 2001.

Hrvatski gradovi u Shakespeareovoj Iliriji

Sedmi svjetski šekspirski kongres održat će se u Valenciji, u Španjolskoj, od 18. do 23. travnja godine 2001. o temi Shakespeare i Mediteran. Kongres organizira Međunarodno šekspirsko udruženje i Šekspirska zaklada Španjolske. Kongres će raditi u 34 sekcije (seminara i radionica). Radi potpunog uvida u rad Kongresa, program ću navesti u cijelosti.

Putovanja po Mediteranu

1) Shakespeareove mediteranske drame i renesansni putopisi, 2) Shakespeare i grčko-rimski svijet, 3) Mediteranski Shakespeare u prijevodima: kulturni učinak, 4) Shakespeare i romantički ideal Italije, 5) Shakespeare i Montaigne ponovo, 6) Machiaveli u djelima Shakespearea i u djelima ranih modernih engleskih dramatika do godine 1642, 7) Shakespeare i soneti: engleski oblik i europska tradicija, 8) Shakespeare i opera u mediteranskom ozračju: preradba tekstova, polifonija na sceni i gluma u glazbi, 9) Putovanja po Mediteranu u dramama Shakespearea i njegovih suvremenika, 10) Poklisari i komuniciranje u šekspirskoj i renesansnoj drami.

Shakespeareove Ilirije

11) Shakespeare u neanglofonskim zemljama, 12) »Tu sam ja... al ne mogu zadržat vidljiv oblik«: rani moderni čovjek, 13) Veliki šekspirski glumci devetnaestog stoljeća, 14) www.shakespeare.com. (Seminar o novim tehnologijama u znanstvenim istraživanjima i nastavnim pomagalima u vezi s proučavanjem Shakespearea), 15) Kreativna i kritička prisvajanja Shakespearea, 16) Granice zakona u ranoj modernoj drami na pozornici: engleske dramske izvedbe kontinentalne europske pravde, 17) Shakespeareove Ilirije: heterotopije, identiteti, (protu)historije, 18) Preispitivanje Otela: kontekst, paratekst, i novi kritički smjerovi, 19) Osveta kao mediteranski fenomen prije i poslije Hamleta, 20) »Da mogu drugi jezik (glas) posudit, koji bi moj govor iskrivio«: jezik, izgovor i dijalekti na šekspirskoj pozornici.

Shakespeare i Mediteran

21) Mediteran u dramama Shakespearea i njegovih suvremenika, 22) Shakespeareova biografija, 23) Stranac na pozornici, 24) Shakespeare s gledišta ljevice u 21. stoljeću: Ili, Shakespeare za novi milenij, 25) Bezgranično more: Shakespeareov Mediteran na filmu, 26) Venecija i engleski identitet u djelima Shakespearea i njegovih suvremenika, 27) Shakespeare i Mediteran: »neeuropski« kut gledanja, 28) Izdavanje Shakespeareovih mediteranskih drama, 29) Shakespeareove narativne poeme, 30) Španjolska i rana moderna drama, 31) Teorija i metodologija u studijama o atribucijama i autorstvu.

Radionice

32) Falstaff — Sancho Panza — Lewar — Don Kihot — Luda, 33) Ausias March (A. March istaknuti je pjesnik petrarkističke pjesničke tradicije u Valenciji), 34) Commedia dell'arte i izvedbe Shakespeareovih drama.

Hrvatska, uključujući Dalmaciju

Evo i opisa seminara o Shakespeareovim Ilirijama (br. 17):

Br. 17. Shakespeareove Ilirije: heterotopije, identiteti, (protu)historije. Voditelji: Mladen Engelsfeld (Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska) i Martin Prochazka (Karlovo sveučilište, Prag, Češka).

Seminar će raspravljati o »drugim prostorima« u nekoliko Shakespeareovih drama neodređeno smještenih na Mediteranu (Dvanaesta noć, Zimska priča, Oluja) i u srodnim dramama s mjestom radnje na drugim mjestima (Kako vam drago, Mjera za mjeru, itd.). Lučit će između Ilirija (i Shakespeareovih Ilirija) kao zemljopisnih i povijesnih lokacija i kao tema što otkrivaju poseban status ljudske egzistencije i kazališne akcije. Dok prvospomenuta tema otvara područje za tradicionalnije istraživanje, usredotočujući pozornost na stariju, srednjovjekovnu i renesansnu topografiju i povijest regija o kojima je riječ (Hrvatska, uključujući Dalmaciju, Albanija), njihov odnos prema Bohemiji (legendarnog osnivača češke nacije nazivali su »Illyriae Dux«) i možebitne spoznaje o njima u Engleskoj u Shakespeareovo vrijeme, drugospomenuta tema pruža mogućnost raspravljanja o Shakespeareovim dramama u odnosu na različite pojmove pastoralnoga i utopijskog te o romanu i drugim nedramskim žanrovima.

Do nacrta programa došlo je dugotrajnim usklađivanjem hrvatskih i čeških želja, ali i međunarodnih. Zahvalan sam docentu dr. Martinu Prochazki što je na moje inzistiranje pristao iz programa izbaciti dva napuhana imena iz svjetske povijesti književnosti i teorije (Mihail Bahtin i Julija Kristeva) koji bijahu spomenuti u jednome od prvih nacrta programa, a svjetska ih znanost sve više otkriva kao dvojbene veličine.

Iz prednacrta programa uspio sam izbaciti i toponim Balkan jer on za Hrvate, pisao sam svome suvoditelju, ima negativne implikacije, pogotovu danas kada se Hrvatska bori za ulazak u europske integracije i želi da je tretiraju kao mediteransku i srednjoeuropsku zemlju.

Molim čitatelje da uoče sintagmu Hrvatska, uključujući Dalmaciju što je zamijenila sintagmu Jugoslavija ili bivša Jugoslavija. Tako je ime hrvatske države prvi put tiskano u programu jednoga od dva najveća i najuglednija svjetska skupa posvećena proučavanju djela Williama Shakespearea. Netko je to morao izboriti. I uspio je.

Pritisci na hrvatske znanstvenike

Mnogi se čimbenici u međunarodnoj politici i međunarodnoj znanosti ne mogu pomiriti sa činjenicom da postoji hrvatska država. Prisjetimo se pokušaja svjetskih političara koji su u vrijeme Domovinskog rata, pod vodstvom Francuske, pokušali Dubrovnik odvojiti od Hrvatske i stvoriti posebnu Dubrovačku Republiku. Kad Dubrovnik već ne može biti srpski, neka ne bude ni hrvatski. A riječ je o gradu s najvećim postotkom hrvatskog pučanstva u Hrvatskoj. A upravo je taj Dubrovnik, grad na hrvatskoj obali, jedan od glavnih kandidata za grad u Shakespeareovoj Iliriji.

Već nekoliko desetljeća sudjelujem na mnogim međunarodnim skupovima, a nakon Domovinskog rata zapaža se pojačan pritisak na hrvatske znanstvenike, pogotovu humanističke. Međunarodni faktori žele da Hrvati zataje svoj identitet. Evo najnovijeg primjera u vezi s mojom osobom.

U rujnu 1999. primio sam laskavu ponudu glasovite svjetske edicije Oxford Companion to Shakespeare da u roku od mjesec dana napišem prikaz o Shakespeareu u zemljama »bivše Jugoslavije«. Ja sam odgovorio da to mogu učiniti profesionalno korektno samo za Hrvatsku, koja je na području Shakespearea imala intenzivnije veze sa zemljama europskog zapada (Njemačkom, Italijom) negoli sa Slovenijom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom, Crnom Gorom, Vojvodinom i Kosovom. Konačno, Hrvatska je mediteranska i srednjoeuropska zemlja. Otpisao sam vrlo cijenjenim urednicima iz Engleske da prvi hrvatski prijevodi iz Shakespearea idu u godinu 1836, kada su Hrvatska i Dalmacija bile dijelovi Austro-Ugarske, a to je bilo 82 godine prije osnutka prve Jugoslavije u Versaillesu 1918. i 109 godina prije osnutka druge Jugoslavije na Jalti 1945. Odgovora nisam dobio. Ovdje (zasad) nisam uspio.

Hrvati na svjetskim šekspirološkim skupovima

U današnjem znanstvenom šekspirološkom svijetu dva su svjetska skupa već postali institucije: Međunarodna šekspirska konferencija u Stratfordu na Avonu, što se održava svake pete godine u drugom mjestu. Od hrvatskih šekspirologa u radu Međunarodne šekspirske konferencije u Stratfordu na Avonu svojim referatima sudjelovala su dva hrvatska šekspirologa: Josip Torbarina i ja.

Ja sam sudjelovao i na dva svjetska šekspirska kongresa: na Prvom, u Vancouveru 1971, kao gost Kongresa, i na Šestom, u Los Angelesu 1996, gdje sam sudjelovao u radu Seminara o prevođenju. Na Sedmom kongresu bit ću voditelj Seminara o Shakespeareovim Ilirijama.

Kako je ovo prvi put da je ime nekoga Hrvata tiskano u službenom programu svjetskoga šekspirskog kongresa, osjećam posebnu odgovornost. Mislim da me na funkciju voditelja predložio češki šekspirolog svjetskoga glasa Zdenek Stribrny, a njegov prijedlog prihvatili su šekspirolozi iz Međunarodnog Shakespeareova udruženja koji me znaju sa šekspirskih konferencija u Stratfordu na Avonu. Dosad se nisam posebno bavio Shakespeareovim Ilirijama, ali tu problematiku dobro poznajem, posebno u vezi s Hrvatskom. Ulogu voditelja prihvatio sam zbog domoljubnih, ali i profesionalnih razloga (istaknuto Sveučilište u Zagrebu i naglašena Hrvatska). Pretpostavljam da ću na Sedmome svjetskom kongresu šekspirologa biti jedini »Ilirac«, jedini znanstvenik koji živi i radi na područjima Shakespeareove Ilirije, odnosno u Hrvatskoj.

Dokazi da je pišući o Iliriji Shakespeare imao na umu Hrvatsku, upravo kao i dokazi o postojanju Boga, još su samo posredni. Ipak, gradovi u Hrvatskoj, Dubrovnik i Zadar, najjači su kandidati za grad u Shakespeareovoj Iliriji. O tom su problemu znalački pisali ovi znanstvenici: Josip Torbarina, Rudolf Filipović, Mira Janković, Richard Webster i Veselin Kostić.

Znanstvenici iz Hrvatske, sudjelujte

Pretpostavljam da će na Sedmome svjetskom šekspirskom kongresu sudjelovati više od tisuću znanstvenika; na Šestom kongresu u Los Angelesu bilo ih je i stotinjak više, oko tisuću i sto. Dakako, svi neće sudjelovati na seminaru o Shakespeareovim Ilirijama, ali će u kongresnom programu moći pročitati riječ Hrvatska i Sveučilište u Zagrebu.

Pristup Kongresu isključivo imaju članovi Međunarodnog šekspirskog udruženja i srodnih organizacija koje su mu pridružene. Međutim, kao voditelj, imam pravo pozvati četiri gosta (sudionika). Pozivam stoga meni nepoznate znanstvenike iz Hrvatske — posebno povjesničare i povjesničare književnosti — koji bi posredno ili neposredno mogli pridonijeti temi o Shakespeareovim Ilirijama, da mi se jave. Isposlovat ću im nastup na Sedmome svjetskom šekspirskom kongresu u Valenciji u travnju 2001.

Mladen Engelsfeld