Hotel izgubljenih duša

Hotel izgubljenih duša

Do kraja lipnja u hrvatskim će kinima premijere doživjeti i najnovija ostvarenja priznatih filmskih autora Wima Wendersa (Hotel od milijun dolara) i Briana De Palme (Misija na Mars). Wenders je svoj posljednji film (u originalu The Million Dollar Hotel) predstavio na Berlinskom filmskom festivalu održanu u veljači ove godine i taj je čin za njega bio i više nego simboličan. Ne samo da je slavnom njemačkom filmašu pripala čast da svjetskom premijerom filma otvori jubilarni, pedeseti, Berlinale već i nova lokacija uglednog festivala, Potsdamski trg, ima za Wendersa emotivno i nostalgično značenje. Taj je isti trg, koji je dugo zjapio prazan kao mrtvački prostor između Istočnog i Zapadnog Berlina i na kojem su trčkarali jedino zečevi, bio jedna od glavnih pozornica Wendersova hita Nebo nad Berlinom, a u blizini trga nalazi se i Nacionalna biblioteka u kojoj su njegovi anđeli živjeli.

S Wendersom se uistinu nikada ne zna: jednom vas oduševi filmovima Nebo nad Berlinom i Paris, Teksas, a onda slijede godine lutanja. U posljednje vrijeme Wenders se polako oporavlja. Najprije je snimio vrlo solidan triler Nasilju je kraj, a potom i impresivan dokumentarac o kubanskim glazbenicima Buena Vista Social Club, koji se upravo prikazuje u hrvatskim kinima. Priča njegova dvadesetog filma smještena je u Los Angeles 2001. godine, a pokreće je smrt bogataškog sina koji pogiba nakon pada s krova otrcanog hotela iz naslova filma. U hotel dolazi agent FBI-ja kako bi istražio slučaj i tamo susreće njegove stanovnike, sve redom životne gubitnike ili one koji jednostavno nisu imali sreće. Iako se u središtu priče nalazi nesretna ljubavna priča, upravo su te ljudske duše i egzistencijalistički labirint života bit Wendersova filma. Ponekad poetičan i melankoličan, drugi put monoton i hladan, a onda opet duhovit i emotivan, Wendersov je hotel mjesto izgubljenih duša koje u svojim jadnim i promašenim životima ipak vide neki smisao pa makar to bio i skok s krova na tvrdi gradski asfalt.

Zanimljivo se zvjezdano društvo iz svijeta šou biznisa okupilo na realizaciji ovoga filma. Autor priče prema kojoj je scenarij napisan je Bono Vox — frontmen i lider rock-megabenda U2, glavne zvijezde filma su Mel Gibson koji se vrlo rijetko angažira u ovakvoj vrsti filma i Milla Jovovich, koja uvijek naginje ekscentričnim i pomaknutim likovima, a sve je to pod svojim okom držao Nijemac Wim Wenders. Inače Gibsonov je FBI agent zaista rijetka biljka: imenom Skinner asocira na Muldera i Scully u seriji Dosjei X, njegova ekscentrična pojava budi jaka sjećanja na agenta Coopera iz kultne televizijske serije Davida Lyncha Twin Peaks, a kreće se poput Frankenstainova čudovišta jer ima čelični ovratnik i stotine teških ožiljaka na deformiranoj kičmi. Skinner je naime nekada imao i treću ruku koju mu je izrasla na leđima, a nakon amputacije ostale su posljedice! No to je tek jedan od ekscentričnih likova u filmu: tu je i tip koji misli da je peti član Beatlesa i živa je kopija Johna Lennona (sjajan Peter Stormare), zatim Indijanac Geronimo koji svoje slike stvara u katranu (Jimmy Smits iz serije Njujorški plavci), trknuti mladić zaljubljen u Millu Jovovich (Jeremy Davis) itd. Jasno je dakle da je riječ o neobičnu i ekscentričnu ostvarenju koje će nedvojbeno podijeliti publiku.

O Misiji na Mars Briana De Palme vrlo kratko. De Palma se baš i nije proslavio tim SF-om o ljudskoj misiji na Mars 2020. godine koja otkriva da je sav život na Zemlji izvanzemaljskoga podrijetla. Iako vizualno vrlo atraktivan — što je s obzirom na čak petsto prizora sa specijalnim efektima i De Palmin odavno dokazan talent za slikovno uprizorenje najmanje što smo mogli očekivati — po semantičkoj osnovi De Palmin je film bliži filozofsko-genetičkim fantazijama negoli akcijskom spektaklu. To potvrđuje i izbor karakternih glumaca kao što su Tim Robbins i Gary Sinise, no uistinu slab scenarij učinio je svoje pa ništa više od mini posvete Kubrickovoj 2001: Odiseji u svemiru te reciklaže Cameronova Bezdana i Zemeckisova Kontakta nismo dobili.

Stjepan Hundić