Život iz anđeoskih snova

Život iz anđeoskih snova

La vie revée des anges, Francuska, 1998, režija Erick Zonca, scenarij Eric Zonca i Roger Bohbot, fotografija Agnes Godard, uloge Élodie Bouchez, Natacha Régnier, Grégoire Colin, Patrick Mercrado, Jo Prestia, Louise Motte

Na naš je kinorepertoar dakako ušao na mala, Kinotekina vrata, no riječ je o jednom od najhvaljenijih francuskih filmova proteklih nekoliko godina, sudioniku brojnih festivala i dobitniku nekoliko respektabilnih nagrada (glavne glumice Bouchez i Régnier nagrađene su u Cannesu, također su dobitnice Europske filmske nagrade — bivšeg Felixa, te francuskog ekvivalenta Oscaru — Césara, kojim je nagrađen i sam film; režiser i koscenarist Zonca dobio je Europsku filmsku nagradu za otkriće godine, a film i nagradu međunarodne udruge kritičara FIPRESCI u Veneciji). Nije naodmet spomenuti da je u Americi zaradio gotovo dva milijuna dolara, što je jako dobar rezultat za film na neengleskom, premda je brazilski Glavni kolodvor tamo prošao još bolje s pet milijuna dolara utrška.

Nagrade i dobar komercijalni plasman posve su razumljivi jer Život iz anđeoskih snova doista je jako dobar film. Debitant Erick Zonca, koji je deset godina proveo u New Yorku snimajući reklame, ostvario ga je u duhu već nekoliko godina ponovno izrazito aktualne realističko/dokumentarističke poetike, što znači da je koncipiran kao niz epizoda — isječaka iz života (snimljenih dinamičnom kamerom, nerijetko iz ruke, i s tzv. prljavom fotografijom, dok su montažne spone između epizoda često proizvoljne), koji se postupno dramatiziraju (i dosežu tužni klimaks), radnja se zbiva u provinciji (Lille), a u središtu su dvije marginalne, no intrigantne i privlačne djevojke koje će u kratkom razdoblju prijeći put od međusobnog zbližavanja do zahlađenja.

Film imponira dojmljivom atmosferom, uvjerljivom psihološkom razradom dva bitno različita glavna lika — vitalne afirmativne Ise (Bouchez) te rezignirane i (auto)destruktivne, a zapravo poprilično nesigurne pa i nezrele Marie (Régnier), fascinantno prirodnim i spontanim nastupima cijele glumačke ekipe (lik fatalnog imućnog mladića igra Grégoire Colin, našoj publici poznat po ulozi mladog redovnika sa zavjetom šutnje koji se zaljubi u albansku djevojku Labinu Mitevsku u filmu Milča Mančevskog Prije kiše), a i doza opore erotičnosti (kratki ali sjajni erotski prizori Régnier i Colina) daje svoj obol. Ukratko, Život iz anđeoskih snova još je jedan primjer kako se u skromnim produkcijskim uvjetima može napraviti kreativan film.