Spoznajni poticaj

Milivoj Solar, Granice znanosti o književnosti, Izabrani ogledi, Naklada P. I. P. Pavičić, Zagreb, 2000.

Knjiga izabranih ogleda Granice znanosti o književnosti Milivoja Solara, istaknutoga teoretičara književnosti, donosi šesnaest ogleda kao svojevrstan presjek onoga što je autora ponajviše zaokupljalo u znanosti o književnosti i književnosti u protekla tri i pol desetljeća. Baveći se dosezima, smislom i sudbinom znanosti o književnosti, autor u ogledima brani autonomiju književnosti, kritički se odnoseći i na tradiciju i na aktualne književnoteorijske teze, imajući uvijek na umu zadaću koju si je zadao — pronaći temelje konačne i nedvojbene istine o prirodi književnosti i načinu njezina proučavanja. Izbor ogleda, logika redoslijeda te njihova međusobna povezanost uvjetovani su ponajprije namjerom autora da s jedne strane pokaže kako se Hegelova i hegelijanska metoda u proučavanju književnosti postupno razvijala i u tom razvoju pomalo gubila u vlastitom komentaru, a s druge strane da je upravo komentar možda jedini način da se razumije suvremenost u tradiciji i da je kao takav prijeko potreban.

Za prvi u nizu autor odabire ogled Smrt Sancha Panze (objavljen u knjizi Smrt Sancha Panze, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981) koji po njegovu mišljenju tvori strukturu koja sama sobom otvara dalja pitanja i na taj način omogućuje stalno vraćanje na u njemu naznačenu problematiku, tako da se svi ostali ogledi koji prethode, kao i oni koji slijede, mogu shvatiti kao njegovi svojevrsni komentari. No u tom se ogledu najbolje očituje i način izlaganja koji autor ovim izborom želi naglasiti, a to se izlaganje redovito kreće na granici između književnosti i znanosti o književnosti i/ili filozofiji. Upravo je granica ključni pojam koji treba razumjeti da bi se o književnosti uopće moglo govoriti, a da se ne prekorači zadani okvir. Veći dio ogleda uvrštenih u knjigu preuzet je iz već poznatih Solarovih knjiga (Karakterizacija ženskih likova iz knjige Književna kritika i filozofija književnosti, Ideologija i mitologija iz knjige Roman i mit, Esej o eseju iz knjige Eseji o fragmentima itd.), riječ je o ranije nastalim radovima, dok su dva novija ogled Od Emme Bovary do Emme Zunz i Interpretacija i klasifikacija književnosti, objavljeni u časopisima »Republika« i »Umjetnost riječi«. Ogled Postmodernizam i mit prvi put je objavljen u koricama ove knjige.

Obilježje Solarova znanstvenog pisanja jest dosljednost izvedbe i jasnoća iskaza. Oslanjajući se na književnoznanstvene analize formalizma i strukturalizma nastoji ih pomiriti na širem filozofskom obzoru hegelijanske tradicije i fenomenologije, krećući se tako uvijek granicom znanosti i književnosti, filozofije i književnosti. Knjiga je u prvom redu namijenjena znanstvenicima i studentima književnosti, ali i onima zahtjevnijim čitateljima književnosti koji o književnosti samoj žele doznati nešto više.

Ukoliko usporedimo prvi ogled u knjizi, Smrt Sancha Panze, s onim s kraja knjige, Horizont i svrha filozofije književnosti, uočit ćemo bitnu razliku u načinu izlaganja. Dok prvi povezuje neke književno-tehničke postupke začudnosti s analizom i refleksijom, a izlaganje se kreće na granici, uvjetno rečeno, romana i filozofije, te je značenje skriveno u metaforici iskaza, drugi možemo obilježiti kao strogo znanstveno-filozofijsku raspravu o književnosti. I dok se s prvim otvaraju brojna pitanja — pitanje imanentne povijesti romana, pitanje odnosa fikcije i povijesne zbilje, pitanje sudbine književnosti; što je zapravo granično pitanje znanosti o književnosti — zanemarujući pri tome da se na njih barem uvjetno odgovori unutar nekih granica, posljednji pak filozofskom refleksijom kao da zatvara, opet uvjetno govoreći, začarani krug pitanja i daje neke moguće odgovore na tako postavljenu problematiku. Unutar tako postavljena okvira svi ostali ogledi mogu se shvatiti kao kretanje između i traženje smislene veze između naizgled vrlo udaljenih problemskih područja. U ogledima Od Emme Bovary do Emme Zunz i Karakterizacija ženskih likova tematizira se problematika osamljenosti književnosti i njezinih ženskih likova te se otvara pitanje da li je karakterizacija ženskih likova kao tipično ženskih karaktera uopće moguća izvan tradicionalnog romana, a ta se tematika opet može shvatiti kao komentar upravo onog lika koji se zove Sancho Panza. Postmodernizam i mit, Ideologija i mitologija, Roman i mitologija te Mitovi o književnosti govore o utjecaju i ulozi mita u književnosti i povijesti književnosti, ali se mogu shvatiti i kao svojevrsni komentari imanentne povijesti romana naznačene u Smrti Sancha Panze. Hegelov pojam književnosti, Filozofija i roman, Istina književnosti, metodološki gledano, u sebi sadrže način pisanja koji je pak primijenjen u Smrti Sancha Panze. Do kraja razvijena teza, u posljednjem ogledu Horizont i svrha filozofije književnosti, da je »tradicija izravno održavanje prošlosti u sadašnjosti i njezino produžavanje u budućnosti« omogućuje autoru na taj način da gledajući unatrag i unaprijed svim postavljenim distinkcijama pretpostavi odgovor. »Da ideologija nije mitologija, da roman nije filozofija, da zabavna književnost nije dosadna, da interpretacija nije klasifikacija, da parafraza nije alegoreza, da povijest književnosti nije teorija, držim, tek ako gledamo 'unaprijed', kao što se vidi da ideologija jest mitologija, da roman jest filozofija, da je zabavna književnost zapravo dosadna i da je interpretacija ujedno klasifikacija, te da je roman ujedno mit, jedino ako gledamo 'unazad'.«

Snalaženje u višestruko uslojenoj problematici autor olakšava uvodnim ogledom Ogled o mojim ogledima, ali svi tekstovi, koliko god dosljedni u obradi, pretpostavljaju bogato znanje čitatelja o struci, kako znanosti o književnosti, tako i filozofije. Izbor tematske građe ogleda odgovara naslovnoj postavci knjige te pokazuje da govor o tako raznolikim i prividno udaljenim problemskim pitanjima jest zapravo govor o granicama znanosti o književnosti. Ogledi su odgovor na temeljna autorova pitanja, kako i zašto se — uprkos stalnoj ugroženosti da prijeđe u nešto drugo — književnost ipak održava. Namjera knjige nije dati gotovo i konačno znanje, nego je ona sadržana u poticaju da se u njoj stečena znanja preispituju i proširuju tražeći uvijek nove spoznajne vrijednosti.

Sandra Berak