Rock poslije vinila

Rock poslije vinila

Zlatko Gall, Enciklopedijski CD vodič, Esencijalni albumi rocka (1954-2000), urednik Zoran Maljković, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000.

Kako i sam autor navodi u predgovoru, bilo je više dilema kako nazvati knjigu. Naime, danas je teško uopće definirati rock-glazbu. Ona je, u svom osnovnom obliku potrajala tek nekoliko prvih godina, a zatim se razgranala na mnoge žanrove i podžanrove koje teško da možemo ubrojati u rock. Ili ipak može. Jer, ako je rock za nekoga Jerry Lee Lewis, kako možemo oduzeti pravo mlađoj generaciji da rockom smatra Nirvanu ili, biram nasumce, Cabaret Voltaire. Drukčija definicija teško bi stala u podnaslov knjige, ispunila bi cijelu stranicu. Zbog toga uzmimo rock, ili bolje rečeno rock'n'roll, kao ishodište, kao početni temelj, a sve ostalo kao pripadajuće mu suvrstice. Bilo da se govori o samim rock-korijenima kao što su blues ili country ili o evolucijskim grananjima na simfo-rock ili današnja hip-hop ili druga strujanja.

Autor napominje kako je u vodiču ipak i ponajprije riječ o njegovu subjektivnom izboru onih autora i albuma iz povijesti rock-glazbe koji su imali presudnu ulogu u formiranju ukusa, utjecaja i razvoja rocka. Zato on spominje samo neke albume iz opusa nekih velikana rocka, iako je gotovo sve što je tiskano na vinilu moguće pronaći i na CD-pločicama. I tu se sada s Gallom možemo slagati ili ne. Naime uvijek i svagdje, kada se radi enciklopedijsko izdanje, naći će se netko tko će prigovoriti zašto nema ovoga ili onoga glazbenika. Zašto je ovomu posvećeno toliko pažnje, a drugome ne. No i to su isto subjektivna mišljenja, pa kao što možete potražiti na televizoru program koji vam se sviđa, tako možete posegnuti i za nekim drugim CD-vodičem koji vam je dostupan.

Natuknice u vodiču složene su abecednim redom. Prva grupa koja se spominje je grupa A Certain Ratio, a posljednja ZZ Top. Autor najprije navodi izdanja koja drži relevantnima, nekoliko osnovnih podataka o grupi i glazbenom usmjerenju te napokon kraće recenzije svakog od spomenutih albuma. Na kraju teksta obično upozorava i na neka kompilacijska izdanja tipa Greatest Hits koja smatra dostojnim predstavljanja. Gallovi komentari su zanimljivi i čitljivi, a on se ne suzdržava ni oštre kritike da bi bolje ocrtao o čemu je riječ. Mislim da su ti komentari i najbolji dio Vodiča.

Na samom kraju autor donosi i popis od deset kompilacija koje su razne diskografske tvrtke izdale kao presjek određenog stila ili kao zbirku najvažnijih pjesama nekog razdoblja. I ta izdanja autor komentira i, kao i u prethodnom dijelu knjige, preporučuje ili se samo osvrće na njih. No, i to je već neka vrst preporuke.

Da ne bi bilo zabune, u CD-vodiču nalaze se samo strani izvođači. Po meni to je i posve normalno, jer za takvu knjigu s domaćom produkcijom treba ipak proći vremena. Naime, većina naših rock ploča i dalje se nalaze na pločama koje se mogu kupiti tek u second-hand prodavaonicama. Trebat će, čini se, dosta vremena da se esencijalna izdanja domaćeg rocka nađu na trajnijem materijalu. Iako znam da se na tome radi, ne treba očekivati da će tržište uskoro biti preplavljeno CD pločicama domaćih autora pa da bi, radi lakšeg snalaženja, za njih trebao vodič.

Osim subjektivnih nerazumijevanja (stvarno mi nije jasno kako u vodiču nije bilo mjesta za sjajnu grupu poput Blind Faith ili velikana europskog bluesa Roryja Gallaghera i njegove grupe Taste te grupe Family) ozbiljna zamjerka vodiču jest nedostatak kazala. Takvo izdanje, koje još u podnaslovu nosi naslov enciklopedijsko, ne smije biti bez indeksa spomenutih imena. Ovako, ako vas zanima netko od izvođača, morate prevrtjeti knjigu, potražiti slovo i vidjeti ima li u njoj nešto što vas zanima ili ne.

Mislim da je dobro što se ovaj vodič pojavio. No isto tako mislim da bi se barem svake druge godine trebao obnavljati novim podacima. Bez toga knjiga će ubrzo postati neupotrebljiva za one koji traže vijesti. A to bi svaki vodič morao najprije pružiti, informaciju dakako točnu, pa bila ona i subjektivna.

Krešimir Blažević