Vijenac 163

Filozofija

Filozofija

Poticajna tribina

Predstavljanje pedesetoga broja časopisa za istraživanje hrvatske filozofske baštine »Prilozi«, Institut za filozofiju, 24. svibnja 2000.

Filozofija

Poticajna tribina

Predstavljanje pedesetoga broja časopisa za istraživanje hrvatske filozofske baštine »Prilozi«, Institut za filozofiju, 24. svibnja 2000.

Proteklog je tjedna u organizaciji Instituta za filozofiju u Zagrebu predstavljen jubilarni pedeseti broj časopisa koji se već četvrt stoljeća bavi proučavanjem hrvatske filozofske baštine. »Prilozi« su počeli izlaziti 1975. kao polugodišnjak Instituta za filozofiju, a prvi je urednik te ujedno osnivač bio prof. dr. Vladimir Filipović. Od početaka do danas časopis je zadržao prepoznatljivu koncepciju i profilirao tematski horizont koji je zacrtan još u doba kada ga je uređivao Filipović. Nastavši iz potrebe za proučavanjem manje poznate i neobrađene građe, kritičkim vrednovanjem domaće filozofske baštine kao i razvijanjem trajnog interesa za tu temu, časopis je postao mjesto sustavnog, ekstenzivnog i kontinuiranog istraživanja koje obuhvaća razdoblje od devetog do dvadesetog stoljeća. U dosadašnjih dvadeset i pet godina radove je objavilo stotinjak domaćih i inozemnih suradnika, a osim studija i radova o filozofskim, književnim, povijesnim i političkim temama časopis je postigao vrijedne rezultate u kategorizaciji i klasifikaciji dokumentarne građe, knjižnih fondova i rukopisa. Osim kritičkog istraživanja filozofskih opusa, naglasak je bio i na proučavanju graničnih disciplina koje se s filozofijom isprepleću. Tematski horizont »Priloga« uglavnom je vezan uz otkrivanje i analiziranje dotad nepoznatih i neistraženih rukopisa, i to u svrhu dolaženja do novih spoznaja i davanja stručne prosudbe — polazišna je misao, kako kaže Ljerka Schiffler u povodu obljetnice, vrednovanje »domaće filozofske prošlosti kao žive baštine mišljenja i sveukupnog kulturnog blaga. Hrvatska filozofska baština postaje time osnovom razumijevanja vlastite sadašnjosti, izlazeći iz uskog profesionalnog, disciplinarnog bavljenja i otvarajući prostor za zajednički interdisciplinarni dijalog«.

Osim toga, nadovezujući se na pitanja o povijesti hrvatske filozofije te nastavljajući tradiciju znanstvenih skupova posvećenih upravo toj temi, Institut za filozofiju će od 8. do 10. studenoga 2000. u Zagrebu organizirati simpozij pod naslovom Recepcija hrvatskih filozofa u svijetu. Razlog je tome pretpostavka da »hrvatska filozofija nije odgovarajuće predstavljena na međunarodnoj pozornici«, stoga djela iz nacionalne filozofije treba prikazati u »europskom obzoru i vrednovati prema odgovarajućim filozofskim kretanjima njihova doba te ocijeniti njihovo značenje danas«. Međunarodna je recepcija iz raznih razloga izostala, te su o hrvatskoj filozofiji radovi pisani gotovo isključivo na našem jeziku.

U povodu jubilarnoga broja »Priloga«, kao i najavljenoga jesenskog simpozija, razgovarali smo s Pavom Barišićem, ravnateljem Instituta za filozofiju.

Časopis »Prilozi« u cijelosti se bavi poviješću nacionalne filozofije, i to sve do novijih datuma. S obzirom da su se pristupi toj temi u posljednjih dvadesetak godina, koliko časopis izlazi, u određenoj mjeri mijenjali, postoje li u tom razdoblju, s obzirom na povijest časopisa, neki bitni pomaci u uređivačkoj politici i pristupu temi?

— »Prilozi« je časopis koji najdulje kontinuirano izlazi u Hrvatskoj, nadmašujući i »Filozofska istraživanja«, koja izlaze dvadesetak godina. Kad se 1967. osnivao Institut za filozofiju, čiji je pokretač bio Filipović, krenulo se u ozbiljnije istraživanje. Sedamdesetih časopis je pokrenuo niz tema vezanih uz istraživanje povijesti hrvatske filozofije, a uz glavnog urednika i inicijatora Filipovića okupila se nekolicina suradnika. Časopis je predstavljao ključnu okosnicu u radu Instituta te u vrednovanju naše filozofije. Ovdje bih istaknuo dvije dimenzije časopisa koje mi se čine presudne. Prvo, on je sve vrijeme bio svojevrsna tribina, mjesto okupljanja i poticanja novih istraživačkih projekata; tu je u razdoblju od četvrt stoljeća pokrenut niz tema — u početku na poticaj i zaslugu tadašnjega glavnog urednika. Drugi aspekt u kojem se ogleda značaj časopisa odnosi se na rezultate. U njemu se vide plodovi istraživanja, jer bibliografija pokazuje svojevrstan presjek četvrtstoljetnog istraživanja te teme u Hrvatskoj i izvan nje.

Koji su bili glavni motivi za organizaciju simpozija Recepcija hrvatskih filozofa u svijetu?

— Simpozij ima namjeru utjecati na percepciju naše filozofije u inozemstvu te upoznati filozofsku publiku s nekim zanemarenim aspektima. Na primjer, uzmite Ueberwegovu povijest filozofije, u novim izdanjima trend je upravo regionalizacijski pristup. Nešto je već učinjeno s Danima Frane Petrića, koji se svake godine održavaju na Cresu — Petrić je već u 17. stoljeću bio važno ime, a i danas se u njegovu djelu prepoznaje vrijednost; dobrim dijelom to je i zasluga Instituta, kao i prvog simpozija održana 1979. Mi osim toga redovito izdajemo »Studia historiae philosophiae Croaticae«, dvojezični časopis za inozemno tržište.

Očigledno je da nisu sva razdoblja ni autori ravnopravno zastupljeni i poznati u međunarodnim okvirima. Koje biste autore ili koje razdoblje filozofije izdvojili kao zanimljive međunarodnoj publici?

— To je svakako naša renesansna filozofija. Svijet pokazuje najviše zanimanja upravo za to razdoblje; ne treba ni spominjati da su još onda naši filozofi bili u samom žarištu filozofskih zbivanja u Europi.

Vratimo se na suvremenije teme. Kako vidite hrvatsku filozofiju danas, gdje prepoznajete kvalitetu i one referentne točke suvremene filozofije koje bismo mogli obilježiti kao istinski vrijedne tekstove?

— Hrvatska filozofska scena danas je zastupljena s nekoliko važnijih filozofskih pravaca — počevši od filozofije znanosti do fenomenologijske orijentacije, hermeneutike, neomarksističke struje koja naginje socijalnoj filozofiji, praktične filozofije te analitičke filozofije u okviru filozofije znanosti. Ipak, čini mi se da je u svjetskim okvirima analitička filozofija donekle precijenjena, a karakterizira je nedostatak dijaloga s drugim filozofskim pravcima, dakle neki oblik samozatvaranja. Iznimnom vrijednošću naše filozofske scene smatram sklonost dijalogu, i to dijalogu prema drugim orijentacijama i područjima znanosti. Držim da filozofija uvijek treba biti otvorena prema dijalogu i nadasve razumljiva.

Tonči Valentić

Vijenac 163

163 - 1. lipnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak