Tommy Castro, Live at the Fillmore, Blind Pig Records/Dancing Bear, 11 pjesama/62 min.
Evo još jednoga bijelca sa Stratom u ruci kako maže rythm'n'blues. Za razliku od Montoye, Castro (koliko znam, nije u srodstvu s Fidelom) gotovo je puritanac u sviranju bijeloga bluesa. Iako je većina pjesama upravo toga štiha, ima i različitih, kako to koncert i nalaže. Da ne bi bilo dosadno. Lucky In Love pravi je hard-rock, dok je pravo iznenađenje da se upustio u odsviravanje James Brownove Sex Machine. Ta posljednja pjesma najlošiji je dio albuma. Osim toga ima tu i rock'n'roll dvanaestica kao The Girl Can't Help It, no ipak je ostatak građevinskog materijala albuma posvećen bluesu i bjelačkom soulu. Taj bjelački soul nekoga može i prestrašiti i otjerati od ove ploče. No Tommy Castro to vrlo dobro kopa. Istinskim ljubiteljima bluesa bit će drago čuti da ima i pravih blues-kobasica, kakva je više od sedam minuta duga My Time After Awhile, gdje Castro pušta duši na volju. I solira, solira... Kada sve zbrojim i oduzmem, mogu reći da je to vrlo slušljiv album.
Krešimir Blažević
Klikni za povratak