Gerila nad teatrom

Gerila nad teatrom

Zaljubljenici u Underground izričaj došli na svoje

Kad se Dalibor Foretić u jednom od prošlih brojeva »Vijenca« osvrnuo na veliki broj kazališnih festivala u Hrvatskoj, dotaknuo se samo najvećih i široj masi najvažnijih okupljališta poštovalaca Talije. U spomenutoj kolumni ni prostorno ni tehnički nije bilo mjesta za pregled sve češćih kazališnih happeninga, poetički naslonjenih na alternativni izraz, od kojih su neki u posljednje tri godine izrasli u respektabilne alternativne događajnice. Jedan od takvih je Festival alternativnog kazališnog izričaja — FAKI®, treći put održan u Zagrebu, od 29. travnja do 6. svibnja 2000. u organizaciji Autonomne tvornice kulture — ATTACK! FAKI® nastao je kao svojevrsna oaza i utaživač žeđi za novim izvedbenim formama stvaranim kao kontrapunkt strogim kazališnim zakonitostima i klasičnom dramskom repertoaru, koje su se nagomilavale početkom devedesetih da bi na prvom FAKI-ju, u travnju '98, definitivno eksplodirale. Nakon dva više-manje uspješna festivala, na kojem je nastupilo četrdesetak grupa iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Poljske, koncepcija se ponešto promijenila, no osnovna spontanost ostala je ista. Prva dva vođena su isključivo anything goes poetikom, odnosno na Festival su bili primani gotovo svi prijavljeni do najavljenog roka. Prednost takva pristupa očitovala se u naglu porastu mladih imena što su svoju kreativnu želju za alternativnom produkcijom izražavali štancajući velik broj kvalitetnih idejnih koncepata, ali se nažalost dogodio i boom one performance grupa nastalih samo zbog mogućnosti nastupanja, što je gubilo smisao, a i bitno se odrazilo na kvalitetu Festivala. Ove se godine zbog toga ipak parcijalno filtriralo. Smanjen je i broj grupa gotovo za polovicu, a kraće forme, performansi, zamijenjeni su nešto duljim — predstavama. Prinos ovogodišnjem FAKI-ju dale su domaće snage: Burka (Samobor), Regina Trinajstić (Zagreb), Handycapt theatre (Split), Robert Franciszty (Zagreb), Nezavisni teatar barake (Kutina), Teatar... (Velika Gorica), Thad (Zadar), Theatre de femmes & Trois hommes (Zagreb) te žonglerska grupa Nova loža lude mame, a inozemne boje branili su: Dnijebitno (BiH), Minx Grill (Velika Britanija), Oberju (ex-Yu), Starry Frigate (Moldavija) i prvi put u Zagrebu jedna jugoslavenska grupa — Pozorište šešira iz Beograda, koja je tehnički i izvedbeno bila nositelj FAKI-ja.

Produkcijski najjači FAKI® dopunjen je dodatnim multimedijalnim programom. U organizaciji kazališne udruge Frakcija održana je dvodnevna videoprojekcija pod naslovom Zašto se hrvatska alternativa boji plesa? u drugom dijelu popraćena predavanjem Gorana Sergeja Pristaša, asistenta na odsjeku za dramaturgiju ADU-a i glavnog urednika časopisa »Frakcija«. Ivana Sajko, voditeljica tribine s temom Jedinstvo — centar novog kazališta, kojoj su prisustvovali svi predstavnici trenutnih i budućih korisnika/ca tvornice Jedinstvo, dodijeljene Attacku i Močvari te nekolicini kazališnih udruga, pokušala je pronaći modus budućega djelovanja tog prostora, zamišljena poput velikoga multimedijskog centra. Članovi pantomimskog teatra iz Moldavije održali su besplatnu trodnevnu radionicu, a priređen je fotosession, modna revija i prodajna izložba »pokrivala za glavu« Ljudmile Stratimirović, autorice iz Beograda, jedne od glumica i redateljica Pozorišta šešira. Dodatni program imali su i Teatar... s instalacijom, videoprojekcijom i drum 'n' bass partyjem, a Robert Franciszty je uz predstavu postavio izbor svojih umjetničkih radova.

Velik dio ovogodišnje produkcije obuhvatio je grupe čije su predstave zasnovane na plesu i pokretu te multimedijalnoj prezentaciji. Mizanscen kao glavni predložak upotpunjen je brojnim video i dijaprojekcijama te glazbom, što je kontinuitet u minoriziranju dramskoga koncepta.

Najveći dio programa održan je u novootvorenom prostoru ATTACK-a u tvornici na savskom nasipu, dok su dio događanja, zbog tehničke opskrbljenosti, pokrile susjedne Močvara i Institucija te SKUC i Tvornica iz Šubićeve. Na završnom ponovno su nastupili neki od izvođača, a kao gosti i kazališna grupa Le cheval iz Sarajeva te band Speedy Gonzales iz Zadra. Spektakularnim obilježavanjem međunarodnoga dana za legalizaciju marihuane, Millenium Marijuana Marchem u kojem je povorka od više od tisuću ljudi uz upaljene jointe prodefilirala od Trga bana Jelačića, preko Importane centra do Jedinstva, tražeći dekriminalizaciju i legalizaciju, Festival je zatvoren više nego dojmljivo. Financijski su taj vjerojatno »najniskobudžetniji festival u povijesti festivala« pomogli: European cultural foundation, Gradski ured za kulturu i Studentski zbor.

Festival alternativnoga kazališnog izričaja definitivno je otvorio novu dimenziju promišljanja kazališne kulture, a fizički prostor Attacka dao je šansu da se te zamisli javno i realiziraju. FAKI, koji u nefestivalsko vrijeme djeluje kao mreža i komunikacijski prostor performans grupama (Front alternativnog kazališnog ispada), iako često osporavan, postao je začetnik nove generacije mladih izvođača i rasadnik drukčijih kazališnih ideja. Definitivno je stvorena dobra podloga da se taj »konstruktivni kaos« nastavi razvijati i da postojanjem počne nadahnjivati druge gerilce na razvijanje novih poligona za promišljanje, kreaciju i prezentaciju novih kazališnih ludosti.

Oliver Sertić