Fikcijska zbilja

Nick Hornby, Hi-Fi, Celeber, Zagreb, 2000.

Prijevodi suvremene britanske proze objelodanjeni u posljednje vrijeme u nas omogućuju pogled na iznimno živu književnu scenu koja svoje sjajne prozne majstore dosjetljivom marketinškom prezentacijom nudi globalnoj publici kao autore tzv. generacije X ili new brit lit. Upitno je koliko su odrednice te vrste utemeljene i prihvaćene, no nedvojbena je činjenica kako su se pisci kao Alex Garland, Irvin Welsh i Hanif Kureishi afirmirali devedesetih i ponudili niz intrigantnih romana u vrlo produktivnoj književnoj klimi.

Na tako književno produktivnoj sceni pojavio se 1995. Nick Hornby s romanom High Fidelity, prevedenu ove godine u biblioteci X agilnoga Celebera kao četvrta knjiga uz Žal Alexa Garlanda, Intimu Hanifa Kureishia i Englesku, Englesku Juliana Barnesa.

Roman Hi-Fi postao je strašno popularan s obiju strana Atlantika te ga od filmske realizacije dijele samo dani, a romani koji su slijedili, od kojih je About a Boy — u nas preveden kao Sve zbog jednog dječaka, zaintrigirao samog Roberta de Nira i ponukao ga da presretnom Hornbyju za autorska prava plati gotovo tri milijuna dolara. Velikoj zainteresiranosti čitateljske i filmske publike za knjige Nicka Hornbyja pridonosi ponajprije britki humor kojim vrve stranice njegovih romana, ali i tematski svijet koji osim izražene stvarnosne komponente te implicitne socijalne kritike sadrži i mnogobrojne utjecaje iz različitih medija.

Nema dvojbe da je neposredno životno iskustvo današnjice sačinjeno od fragmenata socijalne zbilje, ali i utjecaja tehnologije i medija, filma, televizije i glazbe, a upravo je iskustvo glazbe odredilo tematsku jezgru romana Hi-Fi.

Glavni je junak tridesetpetogodišnji Robert Fleming, ogrezao u rutini depresijskih vremena kasnoga tačerizma, vlasnik prodavaonice ploča u neatraktivnom, zabitom dijelu Londona. Njegov je svijet glazba i sve što doživljava, gleda ili osjeća posreduje glazbom, izvođačima i tekstovima do te mjere da svoju autobiografiju slaže redom kojim je kupovao ploče u svojoj golemoj fonoteci. Robiju se svijet sruši kada ga ostavi djevojka. U procijep koji se stvorio ulaze novi ljudi, ali ništa se bitno ne događa osim što junakov psihološki profil postaje sve jadniji i jadniji, a na sreću, smisao za humor i blagi cinizam izraženiji te nije patetično jadan dok izgubljeno luta i pati. On preispituje svoja stajališta i razloge zbog kojih mu se život pretvara u otužnu trakavicu, no ne uspijeva iz svega izvući kvalitetne zaključke, niti se maknuti iz mačističke okoline klape s kojom izlazi i pije po krčmama, a veze koje pokušava ostvariti tek su sjena onoga što mu je potrebno. Rasap kojim je na individualnom planu određen glavni lik korespondira s rasulom ideala cijele jedne generacije i dominantnog modela materijalističke kulture u kojoj smo zatrpani navodnim sadržajima umjetničkih produkata pop i rock glazbe, a koji su tek proizvodi potrošačke civilizacije izloženi neumoljivoj eroziji vremena i promjenjiva ukusa tržišta.

Na stanovit način ovo je roman o naraštaju koji svoju zbilju doživljava preko medija i medijskih ikona, o ljudima koji smatraju kako je život negdje drugdje, u glazbi i filmovima, i koji ta fikcijska ostvarenja drže stvarnijima od života samog, a proces osvještenja glavnog junaka, koje Hornby minucioznim psihološkim portretiranjem u nizu svakodnevnih i bliskih situacija plastično predočava, govori o procesu sazrijevanja i inicijacijskog ulaska u svijet »realnosti« gotovo svakog tridesetogodišnjaka danas.

Hornby je doista majstor za snimanje svakodnevice, pa tako precizno bilježi detalje, ironično i sarkastično komentirajući neke od bitnih životnih pitanja kojima je zaokupljen suvremeni pojedinac oblikujući prepoznatljiv romaneskni svijet jednostavna stila i vrlo pitka jezičnog izraza. On nas ne iznenađuje tematskim ni formalnim inovacijama, no minuciznost i duhovitost kojom portretira lik glavnoga junaka, način na koji nam s dozom distancirana humora predočava samosažaljenje i nesigurnost odrastanja već odrasla muškarca, uz sjajne opise britanske zbilje i glazbenih zbivanja, vrijedni su pozitivnih epiteta koje si je Hornby priskrbio kod publike i kritike, a upravo zbog te visoke razine literarne reprodukcije roman Hi-Fi zanimljiv je ne samo ljubiteljima vrhunskoga zvuka i dobre glazbe, koje privlači samim naslovom, nego i štovateljima iznimno kvalitetne literature.

Željka Bertić