Europski majstor vesterna

Europski majstor vesterna

Karijeru je započeo kao asistent režije, surađujući na bezbrojnim produkcijama s kraja četrdesetih i u ranim pedesetim godinama. Obožavao je vesterne, a kad se američki vestern počeo mijenjati, Leone je zaključio: »Kaubojski filmovi izgubli su se u pretjeranoj psihologizaciji. Zapad je stvorio nasilan i jednostavan čovjek i upravo je u tome njegova snaga. To je ono što želim pokazati.«

I doista, kada se 1964. pojavio film talijanskog redatelja, scenarista i producenta Sergia Leonea Za šaku dolara (Per uno pugno di dollari), označio je prekretnicu u poimanju žanra vesterna kada se već uvriježilo mišljenje da je, što se vesterna tiče sve već ispričano i viđeno. Uz to Za šaku dolara promijenio je i karijeru talijanskoga redatelja, koji je pokazao da žanr koji se smatrao isključivo američkim sjajno može obraditi i europski, točnije talijanski redatelj, pa je njegova inačica dobila i poseban naziv, špageti-vesatern.

Za svoj prvi vestern Leone je izabrao klasični obrazac priče. Banda desperadosa terorizira Novi Meksiko. Nitko im ne može stati na kraj, a vlasti su raspisale tjeralicu s golemom nagradom onomu tko vođu bande dovede »živa ili mrtva«. No, kako to obično biva, nitko se ne usuđuje suprotstaviti zloglasnom banditu do pojave dvojice beskompromisnih lovaca na glave, u ovom slučaju tajanstvenoga Pukovnika (Lee van Cleef) i osamljenoga jahača i vještog revolveraša Cavanagha (Clint Eastwood).

Nedvojben je Leonov prinos vesternu. Prenaglašavao je do tada viđene žanrovske konvencije, a sve to rezultiralo je neočekivanim uspjehom prvoga redateljeva vesterna, koji će postati dijelom čuvene trilogije, nastavivši se sa također uspješnima djelima Za dolar više (Per qualche dollaro in piu, 1965) i Dobar, ružan, zao (Il buono, il brutto e il cattivo, 1966).

Priznanje kritike i odobravanje publike dokazalo je da talijanski redatelj ne samo da se ne mora osjećati inferiornim u odnosu na američke majstore žanra nego i da im ravnopravno s apsolutnom sigurnošću može stati uz bok.

Zahvaljujući Leoneu iz anonimnosti je izašao do tada gotovo nepoznat glumac, Clint Eastwood, čiji će lik hladnokrvna »čovjeka bez imena« s cigaretom u kutu usana postati jednom od ikona žanra. Eastwood je postigao svjetsku slavu, a ona nije zaobišla ni talijanskoga skladatelja Ennija Morriconea čiju će sugestivnu glazbu prepoznati svaki, iole informiraniji fimski gledatelj.

U filmskom programu HTV-a bit će prikazana dva Leonova filma iz trilogije, Za šaku dolara i Za dolar više, te drama Sakrij se (Giu la testa/Duck You Sucker) iz 1971. Premda se, za razliku od prva dva naslova, film Sakrij se ne drži baš reprezentativnim ostvarenjem Sergia Leonea, priča o dvojici desperadosa: meksičkom razbojniku i irskom revolucionaru čiji se putovi isprepleću i koji stjecajem okolnosti postaju sudionicima zapatističkoga prevrata, zacijelo neće razočarati poklonike redateljeva opusa. Jer iako se Leoneu prigovarao nedostatak ideje, film je postigao zapažen komercijalni uspjeh, što je pokazalo da Leoneu ne nedostaje vjerna publika. Uspjeh filma pripisivao se odličnim glavnim glumcima Rodu Steigeru i Jamesu Coburnu, čiji su nastupi zasjenili neke od spominjanih nedostataka kao što su ponešto preduga priča i već spomenuti redateljev nedostatak ideja.

Prikazivanje filmova Sergia Leonea na HTV-u prilika je da se mlađa gledateljska publika upozna s djelima priznatoga talijanskog redatelja, ona starija da se prisjeti, a jednima i drugima pruža se mogućnost dobre zabave.

Zvjezdana Bubnjar