Vijenac 163

Kolumne

Mladen Mazur JAZZ AD LIBITUM

Dobre vibracije

6. međunarodni festival tradicionalnog jazza — Varaždin 2000.

Dobre vibracije

6. međunarodni festival tradicionalnog jazza — Varaždin 2000.

Uvod

Varaždin, grad baroka i glazbe poznat po afirmiranom festivalu Varaždinske barokne večeri, već je sedam godina domaćin i jedne međunarodne manifestacije drukčijega glazbenog profila i sadržaja, Međunarodnog festivala tradicionalnog jazza. Ideja o tom festivalu pisca ovih redaka naišla je 1994. na razumijevanje tadašnjega pročelnika za kulturu Grada Varaždina Darka Sačića te je iste godine održan mali, jednodnevni pilot-festival pod naslovom Večer tradicionalnog jazza, i tu uz sudjelovanje samo dvaju ansambala iz Austrije i Mađarske. Tako bi rezimirajući tradiciju tog festivala ispred ovogodišnjeg izdanja valjalo staviti možda i broj 7! Potaknuti uspjehom spomenutog početka te sasvim pristojnim brojem slušatelja u Koncertnoj dvorani HNK, pala je odluka da se ide i dalje usprkos uvjerenju da varaždinska publika možda do tada i nije bila najbolje obavještena o kakvoj je programskoj namjeri riječ. Pa su tako usljedila i neka ne baš uvijek dobronamjerna, ali svakako neargumentirana pitanja poput: Što će Varaždinu takav festival?, ili Zašto baš festival tradicionalnog jazza? Odgovori su na pitanja bili jasni, ponajprije, festival tradicionalnog jazza nedvojbeno je i po programskom profilu i po drugim značajkama najprimjereniji baroknom ozračju Varaždina i, drugo, bilo bi besmisleno raditi festival »miješanih džezističkih bombona«, kakvih u Hrvatskoj ima nekoliko. Post be-bop, free-jazz, fusion ili čak avangarda u spomenutom ozračju zasigurno ne bi bili dobrodošli. Danas, nakon sedam godina, tradicionalni jazz (ragtime, blues, dixieland, New Orleans i swing) sasvim dobro stanuje u Varaždinu, ime kojeg pronosi i u inozemnom svijetu jazza.

I ovogodišnji je festival svečano otvoren u vrlo dobro posjećenoj Galeriji Garestin, s razlikom što je uobičajeni foto jazz-session, izložbu jazz-fotografije, zamijenila skromna, ali dobro osmišljena retrospektivna izložba plakata varaždinskih festivala jazza. Nakon nadahnute riječi otvorenja pročelnika za kulturu i šport Grada Varaždina doktora Janka Pavetića, po već je ustaljenu običaju održan mali prigodni koncert. Ove je godine prošao u ozračju bluesa koji je predstavio gitarist i vokalist Tony Lee King, interpret bluesa naše gore list, sa zapaženim međunarodnim iskustvom uz pratnju mladoga nadarenog basista s Krka Gorana Rukavine. Vrlo dobar prijem publike i cjelokupna atmosfera prožeta pozitivnim vibracijama nagovijestili su dobar početak festivala.

Program

Pred gotovo posve ispunjenom Koncertnom dvoranom varaždinskoga HNK, što upućuje na pozitivne utjecaje tradicije festivala, nastupio je u prvom dijelu već spomenuti Tony Lee King, ponovno u formaciji dua, predstavivši ovaj put u sferi bluesa mladoga gitarista velikih interpretativnih mogućnosti Roberta Vnuka. U kombinaciji s gitarom i vokalom Tonyja Leeja Kinga i blues-iskustvima stečenim u Francuskoj, Engleskoj i Italiji, taj je mali sastav stilski i izvedbeno sasvim dobro nadomjestio najavljenog američkog bluesera Louisianu Reda, koji je zapeo negdje na hanoverskom aerodromu te u Varaždin nije mogao stići na vrijeme. Austrijski je kvartet Zipflo Weinrich Group bio u drugom dijelu večeri pravo džezističko iznenađenje. Specifičan sastav s violinom, gitarom, kontrabasom i samo s malim bubnjem njeguje takozvani gipsy swing jazz u tradiciji legendarnoga Djanga Reinhardta. U programu su međutim dominirale originalne skladbe pravoga violinističkog virtuoza Zipfla Weinricha, koji kao i spomenuti Reinhardt pripada ciganskom plemenu Sinti. Weinrich je kadar do u tančine raščlaniti sve akorde i u najbržim tempima, i sve to obogatiti još i raznim ukrasima. Gitarist i kontrabasist Hans Zinkl i kontrabasist Georg Breinschmid imaju diplome bečke Glazbene akademije, pa kakvoća njihova sviranja nije upitna, a bubnjar Heimo Wiederhofer svestrani je džezist zavidne tehnike instrumenta i diplomant Odjela za jazz Visoke glazbene škole u Grazu.

Druga je završna večer programa predstavila još dva iznimno vrijedna i zapažena sastava. Swing Again iz Zagreba u formaciji je okteta vrlo dobrim aranžmanima i razinom sviranja uspješno nadomjestio izostanak, u festivalskim programima inače uvijek nazočnih big bandova. Niz skladbi poznatih iz mapa legendarnih orkestara Bennyja Goodmana i Counta Basiea općinstvo je sa simpatijama prihvatilo, iznenadivši se ugodno i nastupom vokalista Čede Antolića u drugom dijelu programa zagrebačkih swingera. Storyville Jazz Band iz Szegedina festivalski je program priveo kraju izvođenjem dixieland jazza i niza poznatih standarda tog stila izvođenja. Prešavši dug put Mađari koji u Varaždinu nastavljaju tradiciju gostovanja jazz-tradicionalista susjedne nam zemlje, predvođeni bubnjarem Pal Halom, predstavili su niz vrlo dobrih solista, među kojima je dominirao i izvrstan violinist ciganske provenijencije, Frankie Lato. Ansambl inače pripada među najbolje tog tipa u Mađarskoj, te nije čudno da ga kao prateću grupu, kad god je to moguće, za snimanja ploča i nastupe poziva istaknuti američki klarinetist New Orleans jazza Joe Muranyi. No to i nije bio kraj svih festivalskih zbivanja.

Jam session

Neformalno se druženje glazbenika i publike obje večeri nakon službenog dijela programa preselilo u za jam session primjerenu podrumsku scenu Rogoz, potvrdivši još jednom vječnu atraktivnost te jazz-pojave. Bez pretjerivanja se može ustvrditi da je atmosfera u tom prostoru obje večeri bila više negoli spontana i neposredna, što i za popularizaciju festivala u Varaždinu nije nevažno. Za to su se prve večeri pobrinuli Tony Lee King i Robert Vnuk, koji su u auditoriju »otkrili« i neke talentirane varaždinske blues-snage, bubnjara Želimira Novakovića i gitarista Gorana Dobrinića te za sada još anonimnog mladog majstora usne harmonike. Kvartet Zipfla Weinricha spontanim je i prisnim sviranjem uvelike pridonio uspjehu sessiona prve večeri. Druge pak snage sjedinili su članovi zagrebačkog Swing Again okteta, Čedo Antolić i solisti Storyville Jazz Banda, dokazavši još jednom da pravi jazz ne poznaje granica.

Pokrovitelj je ovogodišnjeg, šestoga, Međunarodnog festivala tradicionalnog jazza — Varaždin 2000. bio Grad Varaždin, a organizator Hrvatsko-austrijska kulturna zajednica iz Varaždina.

Mladen Mazur

Vijenac 163

163 - 1. lipnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak