Dama s tkalačkim stanom

Dama s tkalackim stanom

Izložba tapiserija Transhumances Jasenke Tućan Vaillant u Galeriji Gradec u Zagrebu, travanj 2000.

Odlazak na izložbu Jasenke Tućan Vaillant bio je smišljen. Vođena znatiželjom uspela sam se na prostorno prekrasan, ali zapušten veliki plato koji odvaja Galeriju Gradec od Klovićevih dvora. Vješto manevrirajući između polomljenih keramičkih pločica i rupa koje vrlo uspješno nagrđuju terasu upozoravajući prolaznike na apsolutnu nebrigu gradskih snaga za gornjogradske prostore (koji su dovoljno udaljeni od Vladinih ureda pa ih valjda stoga i ne treba održavati), stigoh do podnožja stuba kojima se dolazi do samog ulaza u galeriju. Na staklenim vratima, onako iz daljine, uočavam riječ zatvoreno koja je ispisana na zatamnjenoj pozadini. Već sam se namjeravala okrenuti, razočarana što sam ponovno propustila izložbu, kad opazih neko gibanje s druge strane vrata. Odlučno krenuh ulazu i shvatih da nije greška u mojoj dioptriji već u poznatom domaćem šlamperaju. Pondjeljkom (upravo tako, bez e) je zatvoreno, a to je, čini se, ključna riječ jer je prikazana najuočljivije. Tko mi je kriv što sam površna i brzopleta. Treba doći do vrata, uhvatiti kvaku, i tek nakon kraćeg drmusanja pročitati polupismene poruke. I tako sam se ja, ovaj put samo zahvaljujući oštru oku i vlastitoj upornosti, uspjela suočiti s radovima gospođe Tućan. A to se, vjerujte mi, doista isplatilo.

Izložbe tapiserija u nas su prilično rijetke. I umjetnika koji se bave tapiserijama je malo. Više je onih koji su se iz znatiželje upustili u taj medij (pored svog primarnnog iskaza u slikarstvu ili skulpturi), primjerice. Murtić, Veža, Gliha, Vasarelli, Picasso, Chagall, ili Le Corbusier. Njihov je udio pritom bio tek polovičan jer su oni radili isključivo predloške, a tapiserija je kao umjetnički medij oduvijek objedinjavala slikarstvo i umijeće tkanja. Ona je imala svoj predložak na kartonu s kojeg su se motivi na tkalačkom stanu i obojenim nitima prenosili u opipljivo, toplo tkivo. Nastale iz potrebe da se prostorije izoliraju od vlage zidova, one su bile raskošni ukras renesansnih dvorana. Zbog skupocjenosti izrade, više od bilo koje grane umjetnosti, bile su vezane uz vladajući sloj društva.

Jasenka Tućan Vaillant je uz Jagodu Buić najznačajnija hrvatska tapiseristica. Rođena je 1947, u Slavonskom Brodu. Apsolvirala je pravo i diplomirala likovni odgoj na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Nakon kraćeg istraživanja u macrameu, (stara tehnika uzlanja), 1976. nabavlja prvi tkalački stan i započinje tkati. Usavršava se u atelijeru Picard u Aubussonu, stoljećima najpoznatijem svjetskom centru tapiserije. Nekoliko godina zaokuplja je ciklus klasično tkane tapiserije Dama s jednorogom (nadahnut srednjovjekovnom francuskom legendom), pa izrađuje niz radova na tu temu, od figurativnih do apstraktnih. Godine 1986. udaje se za francuskog veleposlanika i napušta Zagreb, ali svakih se nekoliko godina vraća donoseći novonastala djela inspirirana zemljom u kojoj boravi.

Danas ima četiri tkalačka stana. Rastavlja ih i sastavlja pri svakoj selidbi. I to joj ne pada teško. Rad na tkalačkom stanu iznimno je težak fizički posao (posebno stradaju leđa) jer se ponekad radi u dimenzijama i do desetak metara, pa uvijek ima ženu koja joj pomaže. Uživa u radu. Često tka i četiri tapiserije istodobno. Radi nitima karakterističnim za podneblje u kojem trenutačno živi (niti pamuka, lana, banane, ananasa). Rano ustaje da što više iskoristi dan, upijajući svijet i zbivanja oko sebe. Ta znatiželja i radost življenja prisutni su i u njezinim djelima.

Na ovoj je izložbi izloženo četrdeset tapiserija i dvadeset crteža na ručno izrađenu papiru od melase japanskog drveta s motivima cvijeća i lišća, nastalih u posljednjih pet godina. To su ciklusi tematski vezani uz njezin boravak u Aziji (Rižina polja) i Poljskoj (Pogled s prozora i Zastori).

Jasenka posjeduje savršeni senzibilitet za boje. Njezine su tapiserije jednako čudesne kada vrve živim kromatskim bojama kao i onda kada se pretapaju u blagim nijansama iste boje.

Ciklus poljskih tapiserija slike su u slici. Kroz širom otvorena prozorska okna miruje pitomi krajolik. To su poetski pejsaži s valovitim brežuljcima na kojima drijemaju kućice i drveće. Pojedini su radovi gotovo apstraktni, pa tek iz naslova razabiremo temu.

Iako je istraživala i skulpturalnu tapiseriju, onu koja svojim dimenzijama i postavom dominira u prostoru kao samostojeći objekt (poput Jagode Buić), ostala je vjerna tradicionalnoj, klasičnoj tapiseriji vezanoj za zid, tkanoj na uspravnom i vodoravnom tkalačkom stanu. Tka onako kako su tkale naše bake. Radovi Jasenke Tućan krase mnogobrojne javne i privatne zbirke (muzeji, galerije, hoteli, ambasade) u Aziji, Europi, Latinskoj Americi i Sjedinjenim Američkim Državama. Različita boravišta i susrete s novim kulturama doživljava kao prednost koja obogaćuje njezino stvaralaštvo i istovremeno predstavlja Hrvatsku po cijelom svijetu.

Paulina Granec