Bizarni kraj sezone

Bizarni kraj sezone

Zajednički koncert Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske i Simfonijskog orkestra HRT-a, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 23. svibnja

Na posljednjem koncertu sezone, održanom 23. svibnja u Dvorani Lisinski, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske imao je neobične goste — cijeli Simfonijski orkestar HRT na čelu sa šefom dirigentom Nikšom Barezom. To je već treća suradnja dvaju ansambala koji ujedinjeni na istom umjetničkom zadatku imaju priliku zahvatiti u složeniji i istodobno provokativniji repertoar. Početak koncerta nije napućivao na takav izbor, jer skladbe suvremenika, austrijskog skladatelja Franza Schrekera i talijanskog majstora Ottorina Respighija po opsegu pripadaju korpusu standardnog simfonijskog orkestra, za razliku od postava orkestra u Richarda Straussa, čija je simfonijska pjesma Sinfonia domestica ispunila cijeli drugi dio koncerta. Razlog je razumljiv, djelo naime traje pedesetak minuta. Još jedna dobra posljedica orkestralne fuzije bio je izravni prijenos na III. programu Hrvatskog radija, što je stalna praksa simfoničara, a sporadična domaćina ciklusa.

Prepoznajući dirigentovo nagnuće glazbenim bizarnostima, u smislu njihove anonimnosti, glazbene neobičnosti i slično, ujedinjeni ansambli predstavili su upravo takvu partituru pod naslovom Predigra jednoj drami Franza Schrekera iz 1914, nastalu praktički iste godine kad i Respighijeva simfonijska pjesma Rimski vodoskoci. Stavljene jedna pored druge, svakako ne pukim slučajem, partiture su bile poučan, vrlo edukativan primjer (posebno primjeren izrazito mladim pretplatnicima puhačkoga ciklusa) čudesnih previranja s početaka ovoga stoljeća, pogotovo zato što ih vremenski dodiruje primjerice skandalozna praizvedba Posvećenja proljeća Igora Stravinskog. Dok Arnold Schönberg u Beču 1912. sudjeluje na izložbi Nova umjetnost, njegov sugrađanin i vršnjak Franz Schreker stvara spomenuto djelo, glomazni glazbeni spomenik Richardu Wagneru, tada već relikviji davno prošla vremena. Suprotstavljene Predigra jednoj drami (drama se zvala Označen) i gotovo impresionistički Rimski vodoskoci bili su interpretacijom i izvedbom uravnotežene skladbe, a doimale su se poput zaigravanja prije duge i nimalo bezazlene trke.

Sinfonia domestica Richarda Straussa, zrcalo skladateljeve iznimne umjetnosti orkestracije, tehnički je vrlo složena partitura, velika raspona i naglašene dramatičnosti. Iako se ne može uspoređivati sa slavnim prethodnicama, dotad stvorenim Straussovim remekdjelima, prema zahtjevima izvedbe ona predstavlja poseban izazov. Maestro Bareza, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske i Simfonijski orkestar HRT na trenutke su klonuli pod njezinom težinom, ali je koncentracija, a osobito obostrana želja za umjetnički opravdanom suradnjom, držala domaću simfoniju cjelovitom, glazbeno prohodnom, a u nekim dijelovima partiture osobito napetom i slikovitom. Njihov zajednički nastup bio je neosporno zanimljiv kraj sezone, osobito u svjetlu nastupajućih promjena u obama orkestrima.

Sanja Raca