99-00

Pat Metheny Trio, 99-00, Warner Brothers/Dancing Bear, 11 pjesama/65 min.

Evo čovjeka koji može svirati na bilo čemu. Kao što se za neke pjevače kaže da mogu otpjevati i telefonski imenik. Ovome čovjeku možete nategnuti bakrene žice na fosnu i on će opet proizvoditi glazbu o kojoj većina gitarista može tek sanjati. Ovo je čisti jazz-album na kome Pat opet i iznova pokazuje raskoš svoga glazbenog talenta i lakoću kojom svira. No u slučaju jazz-albuma, kako sam i sam zapazio, a kako su mi i drugi ljudi govorili, postoji jedan problem. Džezistima je potrebna publika. I ma koliko oni, pa i Pat, sjajno odsvirali svoje studijske ploče, nedostaje živi kontakt. Tek u izravnu sučeljavanju s gledateljima oni dobivaju dodatne naboje i sviraju ono najbolje što mogu. Zato bi bilo zgodno kada bi se svaki džezistički nastup snimao. Tek tada bi, iako ni takva snimka ne može do kraja zabilježiti atmosferu, publika koja nije bila prisutna uspjela donekle osjetiti ugođaj i bmlo svirača. Na albumu su osim Patovih i skladbe Johna Coltranea, Waynea Shortera, a najbolji su dijelovi, iako je razina sveukupno visoka kada Pat svira akustičnu gitaru u skladbama Just Like The Day, We Had A Sister i Travels koja je i za mene, najbolja skladba na albumu. I stavljena na kraj. Zašto? Zato da biste CD pustili opet ispočetka.

Krešimir Blažević