Volim slušati radio!

Volim slušati radio!

Deset godina Radio podija, svečani koncert sezone 1998/1999, Gliptoteka HAZU, 9. svibnja 2000.

Projekt Radio podij ove godine obilježava prvih deset godina, a u tom se razdoblju njegova temeljna ideja, radijska promocija mladih i darovitih glazbenika, pokazala i uspješnom i potrebnom na mnogim razinama. Projekt je dio djelatnosti Redakcije ozbiljne glazbe Hrvatskog radija, a inicirala ga je jedna od urednica, Adrijana Kramarić, koja ga sve vrijeme koordinira i provodi. Radio podij jednogodišnji je natječaj na koji se može prijaviti svaki mladi student glazbe ili diplomirani glazbenik (do trideset godina) na način da pošalje svoju demosnimku i biografiju (za sezonu 2000/01. to se može učiniti do 15. listopada ove godine), a na temelju čega se provodi prvi izbor kandidata, koji potom ostvaruju profesionalne tonske zapise (trideset minuta glazbe u vlastitom izboru, uz obvezno djelo hrvatskog autora) i sudjeluju u radijskim emisijama u kojima se predstavljaju tim snimkama i razgovorom. U drugom krugu žiri (skladatelji, muzikolozi, izvođači, uglavnom profesori MA u Zagrebu) dodjeljuje tri nagrade najkvalitetnijima od tih sudionika, a svečani se koncert izravno prenosi u radijskom programu. U sezoni 1994/95. ustanovljena je i nagrada za najbolje izvedeno djelo hrvatskog autora koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja. U proteklih je deset godina u ovom projektu sudjelovalo otprilike stotinu pedeset mladih ljudi, a među njima su i Jadranka Gašparović, Ana Vidović, Monika Leskovar, neupitni i potvrđeni talenti. No, značenje je projekta ne samo u otkrivanju i stimuliranju najdarovitijih, nego i u sustavnom uvođenju mladih glazbenika, u redovite radijske programe, koje sluša široki auditorij, čime se na dodatni način afirmira i sama profesija, odnosno kvaliteta budućeg razvoja i rada mladih glazbenika odnosno njihove publike. Svečani koncert za sezonu 1998/99. održan je u Gliptoteci HAZU, unutar ciklusa koncerata Hrvatske glazbene mladeži, a nastupili su pijanist Maksim Mrvica (treća nagrada), violončelist Mihovil Karuza (druga nagrada) i saksofonist Tomislav Žužak (prva nagrada). Dobitnice nagrade HDS, za izvedbu skladbe LauRos Ive Josipovića, violinistica Laura Vadjon i gitaristica Romana Matanovac, nisu nastupile na koncertu, jer je Laura Vadjon te večeri nastupala sa Zagrebačkim solistima. Ta vrsta spriječenosti bila je i razlogom kašnjenja svečanoga koncerta za sezonu 1998/1999: dobitnici nagrada raspršili su se po svijetu, gdje nastavljaju svoje obrazovanje i usavršavaju se, i bilo je teško uskladiti njihove termine i rasporede. Prije samoga koncerta publici su se obratili Zoran Brajša, govoreći u ime glazbenog programa HR, i Adrijana Kramarić kao voditeljica projekta, pritom najavljujući i sljedeći svečani koncert Radio podija (za sezonu 1999/2000), koji će se tijekom lipnja 2000. održati u Grožnjanu.

Sve troje nagrađenih završeni su studenti Muzičke akademije u Zagrebu. Njihovi su profesori bili Vladimir Krpan (Maksim Mrvica), Valter Dešpalj (Mihovil Karuza) i Dragan Sremec (Tomislav Žužak), a Mrvica i Žužak obrazovanje nastavljaju na visokim školama u Parizu, odnosno New Yorku. Maksim Mrvica dobro je poznat zagrebačkoj koncertnoj publici, a posebnu je slavu stekao interpretacijom Kempfova Zvukolika. Na ovom je koncertu izveo Sonatu u b-molu, op. 35, Frederica Chopina, pokazavši posve drukčiji senzibilitet i potvrdivši svoje stvarno pijanističko određenje. No njegovo jasno interpretativno stajalište nije praćeno i odgovarajućom tehničkom vještinom, usklađivanju čega bi Mrvica trebao posvetiti najveći dio rada i nastojanja. Mihovil Karuza izveo je efektnu i zahvalnu skladbu Borisa Papandopula, Rapsodiju concertanate za violončelo i klavir (uz pijanisticu Zarju Alajbeg), vrlo muzikalno i zaokruženo ostvarivši plastičnost i neposrednost njezine trostavačne cjeline. Njegovo je umijeće zrelo i jasno usmjereno, pa treba očekivati dalje dosege tog čelista. Tomislav Žužak izveo je tri djela: Fuzzy Bird Sonatu Takashija Yoshimatsua, Portrete za alt-saksofon solo Krešimira Seletkovića i Fantasie-Impromptu André Joliveta. Njegov je nastup bio najeksponiraniji, sublimiravši i prirodu i mogućnosti instrumenta te tome sukladna djela, no u prvom redu njegov neosporni muzički identitet, koji taj saksofonist iskazuje vrlo jasno, vješto i bez zadrške. On je nastupio uz sjajnu pijanisticu Vlastu Vlakancic (koju nažalost ne možemo baš često čuti), s kojom je ostvario doista najbolje interpretacije ovoga svečanog koncerta. Kvaliteta svih finalista, i ne samo ovogodišnjih, pokazuje vrijednost i mjesto Radio podija, koji će se, po svemu sudeći, nastaviti razvijati u sve kvalitetnijem smjeru.

Dodi Komanov