Varirani čovjek-stolac

Varirani čovjek-stolac

Platforma mladih koreografa, Teatar Exit, 14. svibnja 2000.

Larisa Lipovac i Tamara Curić, inače izvrsne mlade zagrebačke plesačice, pokrenule su i organizirale novu plesnu manifestaciju posvećenu prezentaciji radova mlađih koreografa i plesača. Kako u posljednje vrijeme ni »stari« profesionalci nemaju prostora za rad i izlazak u javnost, nova imena i nekakvi prvi radovi, nova traženja i slično uopće ne dolaze u obzir. Hrvatski institut za ples i pokret, koji je mogao i trebao biti čvrsta jezgra nacionalne plesne kulture, već godinama ne može raditi (pitajte zašto?!); izgubili smo sjedište međunarodne institucije Moving Academy For Performing Arts, a oni mladi umjetnici koji su uspjeli iskoristiti aktivne godine njihova postojanja uglavnom su i ostali u inozemstvu. Ova nova, prva platforma mladih koreografa s mnogo mladih plesača potvrdila je jedan od rijetkih razloga opstanka te čudne i žilave vrste zvane plesni umjetnici: silna energija, entuzijazam i ljubav prema tom općem i iskonskom ljudskom jeziku.

Od devet radova pristiglih na adresu organizatora selekcijska komisija (u sastavu: Desanka Virant, Mare Sesardić, Ivana Sajko, Larisa Lipovac, Tamara Curić) odabrala je četiri koreografije koje su pokazale veliku različitost plesnih pristupa. Dvije su koreografije došle iz završnih razreda zagrebačke Škole suvremenog plesa Ane Maletić. Metropolis (iz klase Ivančice Janković) i Nome-Carneval (iz klase Normele Krešić-Vrkljan) zanimljivi su i obećavajući radovi vrlo mladih autora. Škola koja upravo bilježi četrdeset i petu godišnjicu postojanja, kao jedina takva ustanova u Hrvatskoj, odgojila je većinu hrvatskih plesača, koreografa i pedagoga. Zahtjevan program i veliki broj predmeta zapravo nadomješta nepostojeću višu obrazovnu instituciju, ali diplomantima Škole ne daje ni spremu ni dolični status. No, to je samo još jedan problem u nizu naših domaćih besmislica.

Iz zadarskoga plesnog kruga stigla je Iva Burčul. Predstavila se kao koreografkinja i plesačica. Njezino Traganje za plavim osluškivanje je vlastitih impulsa i asocijacija, vedro prepuštanje logici tijela i unutarnjem ritmu. Pokretu je dodala dijapozitive, slike plavih motiva na koje je u traganju nailazila.

Uz te rane koreografske radove u okviru platforme nastupila je i jedna jaka profesionalna izvođačka ekipa. Čovjek-stolac-varijacije dio su iz predstava Gorana Sergeja Pristaša Ispovijedi, koji autorski potpisuju izvođači Nikolina Bujas, Pravdan Devlahović i Damir Bartol Indoš. Motiv imobilnosti, Indošev čovjek-stolac, tema su koju dvoje izvrsnih mladih plesača varijaju u krajnjim kontrolama, zaustavljajući okrutno, a bez emocija, svaki prirodni impuls oslobađanja vlastitog tijela.

Drugi, jednako važan dio programa novoorganizirane plesne manifestacije bio je okrugli stol kojim se željela potaknuti komunikacija među plesnim umjetnicima. Očigledno, bez obzira na postojeća neslaganja u poimanju plesnog izraza, vrijeme je za zbijanje redova, vrijeme da se objasni, pokaže i dokaže društvu što je to suvremeni ples i koliko je važan u suvremenoj kulturnoj politici. Broj prisutnih pokazao je da interes raste i da postoji potpora i izvan profesionalnih plesnih krugova. Vladimir Stojsavljević, producent i organizator Tjedna suvremenog plesa, zaključio je da, bez obzira na pozitivne najave novog ministarstva kulture, još ništa nije učinjeno. Zašto se još čeka na zakon o sponzorstvu, bez kojeg nema slobodne, neformalne produkcije? U okviru Tjedna, 7. lipnja, najavljen je novi okrugli stol za kojim se očekuju i najviši predstavnici društvene kulturne moći.

Maja Đurinović