Trovanjem do zbilje

Trovanjem do zbilje

Rodolf Sirera, Otrov kazališta, redateljica Nenni Delmestre, asistentica redateljice i izbor glazbe Lina Vengoachea, kostimografkinja Danica Dedijar, scenograf Josip Ivanović, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, uloge Milka Podrug Kokotović, Frane Perišin, premijera u Kazalištu Marina Držića 9. svibnja 2000.

Posljednja premijera Kazališta Marina Držića u ovoj sezoni održana je 9. svibnja, a trebala se dogoditi još u studenom prošle godine, ali je na žalost zbog bolesti glumice Milke Podrug Kokotović morala biti odgođena. Riječ je o zanimljivu komadu Otrov kazališta suvremenoga španjolskog autora Rodolfa Sirere što ga je na scenu dubrovačkog kazališta postavila redateljica Nenni Delmestre. Izborom ovog teksta Nenni Delmestre je još jedanput uspjela dubrovačkoj kazališnoj publici ponuditi dobar uvid u kvalitetnije suvremeno svjetsko dramsko stvaralaštvo, pri tome odabirući uvijek komade koji temom na ovaj ili onaj način dodiruju ovdašnju zbilju (vidi kada je premijera trebala biti prikazana).

Otrov kazališta napisan je za vrijeme Francove vladavine u Španjolskoj i samo taj podatak navodi nas da u njemu tražimo one moguće politički angažirane ideje. Dakako tu je doista riječ o odnosu vlasti i umjetnosti, o razornu djelovanju političke moći na kazalište, ali tu je i vrlo zanimljiva, gotovo filozofska, tema o granicama do kojih se proteže kazalište, gdje prestaje gluma, a počinje stvarnost. No Sirera o tim temama govori gotovo kroz oblik trilera. Moćna markiza (dakako nema slučajno baš tu titulu), koju tumači Milka Podrug Kokotović, prijevarom dovodi uglednoga glumca Franu Perišina u kuću kako bi ga privoljela na interpretaciju dijela drame o Sokratovoj smrti koju je sama napisala. Nezadovoljna dostignućima kazališne umjetnosti, ona će ga pri tome i otrovati kako bi gluma bila stvarna. Poučak bi mogao biti: moćnici se odnose prema umjetnosti kao doktor Mengele prema medicini. No komad Smrt kazališta sigurno nije napisan radi nekakve poruke. To je ponajprije zanimljiv kazališni eksperiment, igra u kojoj se uz čisto kazališne teme na kušnju stavlja i mašta onih koji predstavu postavljaju na scenu.

Frane Perišin tumači lik glumca koji se poput muhe u paukovoj mreži svakim pokušajem pomicanja ili tumačenja situacije, dijelom iz častohleplja i podvornosti, dijelom zbog spretno ispletene markizine mreže dovodi sve više u beznadan položaj. Uloga koja je Perišinu omogućila da pokaže svoje sposobnosti interpretacije lika koji prelazi put od bahatosti do poniznosti, od samoljublja do moljakanja za milost.

Prvakinja hrvatskoga glumišta Milka Podrug Kokotović tumači markizu iz samih motiva lika. Dakle inteligentna, racionalna, ali ipak dovoljno strastvena žena da bi pokrenula niz događanja. Milka Podrug Kokotović je glumica koja uvijek u sebi nosi plamen kojim može u potrebnom trenutku zapaliti scenu. Ta moć osjeća se bez obzira da li se to dogodi ili ne. Publika je prepoznaje i nagrađuje.

Nenni Delmestre je i u ovoj predstavi pokazala svoju težnju estetski čistim rješenjima. Posebno treba cijeniti što je kadra režijom dotaknuti i najsuptilnija mjesta teksta. No u predstavi Otrov kazališta, koja inače traje tek nešto više od jednoga sata, ima nepotrebnih stanki i ponešto razvučenih scena. Nekoliko dobro režiranih igrica, kao ona s umjetnom markizinom bradom ili paljenjem svijeća, ipak nije dovoljno ubrzalo radnju da bi predstava pratila onu na početku osvrta spomenutu trilersku razinu. Publika je toplo pozdravila predstavu, ali i ponovni susret s glumicom Milkom Podrug Kokotović. Predstavu treba pogledati, a pretpostavljamo da će do sljedeće sezone (u ovoj će se prikazivati tek nekoliko puta) neke od uočenih slabosti biti otklonjene.

Jovica Popović