Suvremeni Bildungsroman

Melissa Bank, Djevojački vodič za lov i ribolov, Fidas, Zagreb, 2000.

Nesporna je činjenica da su, ne samo u svijetu nego i u nas, knjižarske police prepune literature za psihološku pripomoć i duhovnu obnovu, omogućujući nam uvid u svu širinu opće problematike ili nas pak upućujući u konkretne vještine kao što su komuniciranje bez muke, sposobnost stjecanja materijalnog bogatstva ili pak ugodna suživota s bijesnim šefom, a koji se bez obzira na trivijalnost pristupa i banalnost uputa koje sadrže — sjajno prodaju.

U duhovitoj naslovnoj sintagmi Djevojački vodič za lov i ribolov Melisse Bank sugeriran je stanovit tematski raspon omeđen granicama mladenaštva ali i ponuđena mala marketinška smicalica. Nalikujući na naslovnice spomenutih vodiča on nas navodi na misao kako je iza korica nešto poput popularnoga psihološkog priručnika i kako se trend smišljanja otkvačenih vještina koje su voljni uvježbati otuđeni i raskalašeni zapadnjaci uspješno nastavlja još jednim sadržajnim i prirodnim pristupom, namijenjenim ovaj put isključivo djevojkama.

No, odmah na početku treba reći, ovo nije priručnik za manipulaciju ni vodič za lov na muškarce kako naslovnica sugerira, nego sasvim solidna zbirka priča koje tematiziraju svakodnevicu modernih urbanih Amerikanaca, a Melissa Bank na stanoviti je način zapisivač tih svakodnevnih zbivanja. Mladoj spisateljici ova je knjiga prvo uknjiženje, iza sebe ima samo diplomu povjesničarke umjetnosti i karijeru spisateljice koja objavljuje u časopisima, što možda i jest skromno, ali nije bilo bitno nakladniku koji je ovu zanimljivu knjigu ponudio našim čitateljima. Time je pokazao kako je moguće prevesti književni prvenac koji nije istodobno svjetska uspješnica, tako nastavio niz predstavljanja suvremenih anglofonskih spisateljica te Dnevniku Bridget Jones Helen Fielding i sjajnom romanu Allias Grace Margaret Atwood pridodao i ovu zanimljivu zbirku priča. Autorska osobnost Melisse Bank uklapa se u spomenuto ugledno žensko društvo, dapače, njezin sofisticirani lagano humorni debut dojmljiviji je od bučne pohvale samačkog života i ženske emancipiranosti koji dominira u Dnevniku Bridget Jones (na stranu intrigantna intertekstualna komunikacija s Jeane Austin), a usporedbe s literarnom višeslojnošću i polifonošću iznimnih romana Margaret Atwood bile bi pretjerane.

No, kontekst u kojemu trebamo tražiti ključ za čitanje ove zbirke nije obilježen ponajprije spolnom odrednicom ženskoga motrišta, a što uostalom nije presudno ni za ostale dvije spomenute autorice.

Djevojački vodič temeljnu tematsku inspiraciju crpe iz obiteljskih i emocionalnih relacija te se iz te okrenutosti mikrosvijetu socijalne zbilje nazire analiza fenomena kao što su ambicija, strast, seks, bolest, smrt i sl. i uočavaju postupna transformacija i nove pozicije koje su te kategorije zauzele u devedesetima. Protagonisti priča netipičnog vodiča kreću se u gotovo arhaičnim obiteljskim sredinama i tipiziranim životnim situacijama koje su savršeno predisponirane kao trivijalne, no na svu sreću optika glavne junakinje optika je senzibilne intelektualke s izoštrenom moći samopromatranja te autoironijskim i ironijskim pogledom na svijet. Suptilno destruiranje stereotipa komunikacijskih i društvenih predložaka kreće se od opisivanja narušene dinamike odnosa između partnera do tematiziranja veze sa znatno starijim muškarcem poročno odanim alkoholu u priči Moj stari ili razmišljanja o očinstvu i funkciji oca koja je u kasnim devedesetim postala gotovo arbitrarnom.

Zbirka od sedam priča na stanovit se način može percipirati i kao roman, jer osim tematskoga supstrata koji je narativni okvir svih priča, nit koja spaja zbirku u cjelinu je i lik glavne junakinje, čije intelektualno psihološko sazrijevanje pratimo postupno, od nesigurnih djevojačkih dana u prvoj priči do poslovne i osobne zrelosti i realizacije na kraju. Iskustva koja ona prikuplja stvaraju mozaik sačinjen od svakodnevnih i svakoživotnih fragmenata, a postojanost emocija ili njihova konvertibilnost, egoizam i okrenutost obitelji, emancipiranost ili odanost autoritetima, samo su neke od tema koje propituje Melissa Bank.

Kako su u posveti i zahvalama na početku zbirke navedeni i autoričini vodiči u stvarnom životu, a svaka priča iza naslova ima i kratki citat kao uvod koji je u tematskoj relaciji s pričom, uočava se kako funkcija vodiča nije samo naslovni marketinški štos, već intertekstualna konstanta koja se u zbirci priča o stjecanju životnih iskustava obnavlja na više razina, pa je tako Djevojački vodič moguće motriti i kao suvremeni, strukturno razlomljeni, Bildungsroman.

Na kraju, parafrazirajući citat iz Juniorskog priručnika za izviđačice, jedan među zanimljivijima između citata preuzetih iz Odgojnih priručnika ili Instrukcija za učenje tipkanja, uvod u priču Možeš biti što god hoćeš— kako je lako biti čist izvana, a teško iznutra — reći ćemo kako je spisateljici bilo lakše prepričati situacije iz svakodnevice, a teže izbjeći mogućnosti da joj se pričanje pretvori u trivijalno naklapanje o ljubavnim jadima i profesoinalnom (ne)uspjehu. U tome je autorica, uz primjerenu dozu blagoga humora i ironije, i uspjela, oblikujući zanimljiv pripovjedački svijet u kojem je karakterna osobnost mjera međuljudskih odnosa, a dobra dosjetka začin koji daje posebnu notu ovom dobrodošlom prijevodu prvouknjiženja.

Željka Bertić