Rušenje sedmerokatnice tek je početak

Tribina u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske, 10. svibnja 2000.

U Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske, gdje se već više godina govori o zagrebačkim nebulozama, a samo neki čuju, održala se 10. svibnja tribina pod naslovom Arhitektura i politika. U jeku cehovskih obračuna arhitekti su potaknuli raspravu o sprezi dvaju nepobitno humanističkih izdanaka. Govorilo se i o sadašnjem trenutku zagrebačke zbilje i o spomenutoj vezi tijekom povijesti.

Stvarno, da li bi bilo sakkarskog kompleksa da nije bilo Zosera, Laurenziane bez Medicija ili EUR-a bez Mussolinija? Što bi bez njih radili Imhotep, Michelangelo i Piacentini? Veza politike i arhitekture neupitna je, samo je pitanje kvalitete izbora mjesta, vremena i načina na koji se nešto gradi. Također i stanja duha.

Današnja zagrebačka stvarnost je takva da i Zagrepčani dvoje što se to zapravo događa. Nagon političara da svuda guraju svoje prste prerastao je u kaotičan splet iracionalnih rješenja kojima vjerojatno nema lijeka. Možda je rušenje sedmerokatnice u Gračanima simbol, odnosno model po kojem će se ipak s vremenom prekinuti lanac sreće kojeg smo svi skupa svjedoci. Najstrašniji oblik sprege arhitekture i politike dosegnuo je vrhunac u posljednjem desetljeću, a da se struka, osim malog broja pojedinaca, nije ni očitovala. Stara i oktroirana gradska vlast veliki je čimbenik razaranja Zagreba i od toga ne može i ne smije pobjeći. Štoviše, za takvo nešto trebala bi i odgovarati.

U svemu tome suludo trošenje gradskog novca, naših kuna od poreza i prireza, bez potpune kontrole i transparentnosti, kako je danas uvriježeno reći, nije uopće bilo u pitanju. Osim toga, dva čuvena zavoda, onaj za gradsko planiranje i razvoj te onaj za zaštitu spomenika kulture, izravno su se ogriješila o zakone koje su sami donijeli. K tome je još bilo mjesta za pronalaženje podobnih arhitekata i maglovitih javnih natječaja.

Društvo povjesničara umjetnosti već godinama javno postavlja pitanja koja stoje bez odgovora u nečijim ladicama, a za vrijeme prosvjeda protiv nagrđivanja Cvjetnog trga prozvani su balvan-revolucionarima. Tko će odgovoriti na sva ta pitanja, tko će odgovarati za kršenja zakona i tko će, na kraju krajeva, danas, kada imamo veliku mogućnost ispraviti greške, biti pozvan na odgovornost?

Koliko se Zagreb u posljednjih deset godina promijenio, to znaju njegovi građani, a kakav Zagreb svi skupa želimo u novom tisućljeću, nova politika (čitaj: nova gradska vlast) i arhitektura moraju jasno definirati. Jednom je napisano: Tko tu klik'o ne bi, slava, slava tebi, Zagreb grade, divni moj... Neka tako i bude!

Marko Kružić