Restitucija morala i sustava vrijednosti

Restitucija morala i sustava vrijednosti

Hrvatska arhitektonska šutnja prekinuta je poznatom aferom oko Cvjetnog trga i pisanjem časopisa »Čovjek i prostor« koji je u rubrici Komisija za prelijepo kritički progovorio o stanjima i procesima u našem prostoru, nastojeći potaknuti svijest o arhitekturi kao društveno uvjetovanoj i društvu odgovornoj djelatnosti.

U posljednjih deset godina bili smo svjedoci niza negativnosti kojima je obilježeno razdoblje razvoja protokapitalizma, a kojima je poremećen sustav vrijednosti. Došlo je do krize morala uz naglašeno prevladavanje privatnog nad društvenim, pojedinačnog nad zajedničkim, partikularnog nad općim, a što se neposredno ogledalo u izgradnji naših naselja i recentne arhitekture. Najbolji primjer su tzv. vile tajkunare. Cijeli taj proces bio je pod neposrednim utjecajem i apsolutnom kontrolom vlasti i politike i nije slučajno da se dopuštala takva mutna situacija, koja je rezultirala bezidejnom, kaotičnom i stihijskom izgradnjom poprimajući u mnogim slučajevima razmjere zločina protiv gradskog prostora (Iblerov trg, stadion, Medvedgrad, podsljemenska zona). Jer u mutnoj se vodi najbolje snalaze velike ribe.

Arhitekti se takvoj situaciji, uz časne iznimke, nisu znali, nisu mogli ili nisu htjeli suprotstaviti, a neki su svoje sluganstvo debelo naplatili, opravdavajući se zahtjevima investitora. Pri tome su zaboravili da je arhitekt istodobno i povjerenik svog naručitelja, ali i zaštitnik šireg javnog interesa ili, kao što je običavao reći prof. Šegvić, arhitekt je policajac prostora. Na zapadu su danas arhitekti veoma kritični i prema narudžbama vlasti i javnih institucija ako nisu sukladne interesima šire društvene zajednice.

U kontekstu promjena danas i ovdje kao preduvjet zdravlja društva nameće se potreba restitucije morala i sustava vrijednosti. Što vrijedi na općem, vrijedi i na pojedinačnom planu — djelovanje arhitekata mora biti društveno uvjetovano i društveno odgovorno, ne samo za potrebe pojedinca nego i za korist zajednice — to su temeljne odrednice strukovnog morala, a strukovni moral jest temelj strukovne vjerodostojnosti i relevantnosti. Stoga težište interesa struke ovoga časa treba prebaciti s područja estetike na pitanja etike.