Ptice i oblici istarskoga plavetnila

Ptice i oblici istarskoga plavetnila

Josip Diminić, Izložba slika i skulptura u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb, travanj i svibanj 2000.

Kamen, zemlja, sunce i more Istre bogato su ishodište slikara i kipara Josipa Diminića, rođena 1937. u Diminićima kraj Labina. Radost i ljepota krajolika, iz kojeg dječje oko kao začudne motive izdvaja brodove i ptice, već u tim prvim danima djetinjstva bit će zabilježena tragom pera u bilježnici ili kamenom ugrebana na kamenim škriljama. Zapažena darovitost dječaka i razumijevanje učitelja bili su presudni za Diminićev nastavak školovanja na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je maturirao na slikarskom odjelu (nastavnici su mu bili i Motika i Šebalj), od 1958. studira slikarstvo na zagrebačkoj likovnoj akademiji u klasi profesora Đ ure Tiljka, Ive Režeka i Marina Tartaglie. Iako slikar po obrazovanju, sve se više okreće skulpturi. »U vojsku sam otišao sa zelenim drvenim koferom u kojem su bila dlijeta i ostali kiparski alat.« Oblikovanje volumena kao trodimenzionalnog zahvata u prostoru nadvladat će dvodimenzionalni sustav slike. U neprekidnu miješanju uljenih boja nije nalazio posebno zadovoljstvo pa će transparentnim akvarelima iskazivati vlastito poimanje svijeta oko sebe.

Diminić skulpture ostvaruje u bojenom drvu, kamenu, gipsu, bronci, bojenom fiberglasu i keramici.

Sedamdesetih godina zaokupljaju ga apstraktni, organički oblici s blagim prizvukom erotike (Rast u žuto, Zelena duda, Cica Mica). To su skulpture od drva i fiberglasa, u rasponu od monokromnih do polikromnih, perfekcionističke u obradi. Razlikovnost materijala nemoguća je bez taktilnog istraživanja. Površina oblika savršeno je obrađena, a špricom obojene, blago zaobljene plohe do kraja ukidaju mogućnost dešifriranja materijala. Nepravilni, valoviti oblici živih boja, precizno inkorporirani u cjelinu, nalikuju na velike puzzle u prostoru. Nerijetko te skulpture izgledaju kao dvostrani duboki reljefi koji su također zastupljeni u Diminićevu stvaralaštvu. Oni jasno ukazuju na umjetnikove favorite kao što su Arp, Miro, Klee, Picasso. Iz te su faze i crteži olovkom u boji ili pastelu koji preciznom zgusnutošću neprimjetnih poteza, blagim sjenčanjem sugeriraju trodimenzionalne, valovite oblike.

Osamdesete unose promjenu kao posljedicu mogućeg zasićenja preciznošću. U keramici će, kako sam kaže, otpustiti sve ventile i prepustiti se ljepoti oblikovanja podatne, meke, amorfne mase kojoj će njegovi prsti udahnuti konačni oblik. »Glina mi je omogućila oslobađanje, a direktan rad s rukama i prstima u materijalu činio me sretnim«, bilježi umjetnik. Unutarnja sloboda stvaranja biva opredmećena u oblik, u pticu, kao krajnji simbol slobode. One su često kratkotrajni, brzopotezni, oblikovni izraz umjetnikova nadahnuća. To su i čovjekolike ptice s karakterom, s ljudskim osobinama, ali prikazane minimalističkim zahvatima (Pažnja, Mudrovanje, Prisutna, Ispružena). Na stilizirano ljudsko tijelo nasađena je ptičja glava. Taj neobično izražajni skulpturalni sklop nerijetko sadrži humorističku notu (Ona, Dvojka, Ima nade). Diminićeve pticolike keramoskulpture u kamenini (spoj gline i šamota pečen na vrlo visokoj temperaturi) sedimentirani su komadići gline čiji tragovi, naslage bivaju vidljivi. Oni su trajni zapis prstiju, u gradivu, na površini koja ostaje neravna, hrapava i slojevita. Samo će glazura ublažiti ili naglasiti teksturu materijala.

Iako je kamen najzahtjevniji, najosjetljiviji, ali i najtvrđi materijal, on je za Diminića i najveći izazov. Najmanje podatan, osjetljiv, loman i krt, zauvijek otet prirodi, izvađen iz svojega ishodišta, ostaje trajno živ. Njegove su žile milenijima nataloženi slojevi kiše, zemlje i sunca. Ljepotu strukture mramora pravi će umjetnik, kipar, moći samo još više istaknuti dajući prirodnom tkivu vlastiti oblik. Tako istinska ljepota biva udvostručena. Ona je odraz umjetnikove individualnosti i kreativnosti te neponovljiva i dugotrajna prirodnoga stvaralaštva. Diminićeve visoko polirane kamene skulpture (Tobogan života, Drvo-kuća-kamen) na svom do zrcaljenja obrađenu oplošju udomljuju i reflektiraju svjetlost. Kameni su oblici jednostavniji i sažetiji, osobito kad radi skulpture kojih je površina ravnomjerno hrapava i neravna (Brusnica, Pupoljak, Rast). Ona je trag, otisak strogo kontroliranih, odmjerenih udaraca alata (čekića nazubljene četvrtaste površine).

S putovanja u Kini i Nizozemskoj 1989. Diminić donosi pregršt akvarelnih zapisa malog formata. Duboko ga se dojmila Kina kao cjelina, pa njegove vizualne impresije sadrže intimne utiske jednog drugog podneblja i bogate kulturne tradicije te čudesne zemlje.

Ciklus stupova-skulptura, najprije u akvarelu, a potom u reljefu (Spomen Mediterana) i punoj plastici (Spomen moru 1 i 2, Sjećanje Mediterana) započinje sredinom devedesetih. To su simplificirani antički stupovi, obojeni, od tokarenoga drva, na čije su vrhove, umjesto kapitela, sletjele šarene ptice, oblaci i jedrenjaci. Spoj prošlosti, Diminićevih dječačkih opsesija i razdraganih igara velikog skulptora. Ništa nije toliko ozbiljno i sveto da ne bi mogla intervenirati zaigranost i ljubav.

Paulina Granec