Poticaj etnolozima

Ivan Zovko, Uvjerice, Matica hrvatska, Mostar, 2000.

U povodu stote obljetnice smrti Ivana Zovka (1864-1900) objavljena je njegova knjiga Uvjerice. Ivan Zovko bio je prosvjetni i kulturni djelatnik, pisac i folklorist. U đačkim je danima počeo pisati pjesme, poslije crtice i pripovijetke, a kao učitelj radove s pedagoškom problematikom. Bavio se skupljanjem usmene narodne predaje. Sakupio je mnoštvo običaja, legendi, narodnih pjesama i priča.

Knjigu čini osam radova koji su objavljeni u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (izdala JAZU u Zagrebu 1896) i četiri priloga iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U tekstovima O postanku »Rodobolje« i njezinog imena, Kako je postalo ime »Trebižat« i Odakle je postalo ime »Vitina« objašnjava nastanak imena pojedinih rijeka i lokacija u Hercegovini, a tekst Kraljica Buga podsjećanje je na mit o sestrama Tugi i Bugi i njihovoj petorici braće, pri čemu je posebna pozornost posvećena kraljici Bugi.

U tekstovima koji su objedinjeni pod naslovom Hrvatstvo u narodnoj uspomeni Hercegovaca zapisana su kazivanja o tradiciji hrvatstva u Hercegovini. Tu se nižu priče o sedam hrvatskih kraljevića, o Kulenu-banu i kralju Kapuri, o četiri najstarije hrvatske knjige (knjige starostavne, ružulje, arvatuše i babunjače) te priča o Vunenom gradu. Jezik je u zapisima prilično arhaičan, s mnogo tuđica koje autor na kraju tumači i tako tekstove čini dostupnima širokom krugu čitatelja.

Vjerovanja iz Herceg-Bosne zauzimaju najveći dio knjige. U njima su sadržani svi oblici usmene narodne tradicije: gatke, metamorfoze, kozmogonijski mitovi, uvjerice, vjerovanja vezana uz životinje, bilje, čudnovate stvari, drugi svijet, Sudnji dan, utvare, nemani, vile, bolesti; donosi što sve ljudi »mogu biti« poslije smrti (vukodlaci) i za života (vještice); opisuje razne vradžbine i gatanja (npr. zašto se dobije i kako se liječi štucavica), razna narodna vjerovanja o pretkazivanju vremenskih prilika (npr. žabe krekeću pred kišu, kad prekipi mlijeko, presušit će stoka i dr.); priče vezane uz vjerski nauk u kojima navodi legende o Bogu i svecima (npr. Koliko je Isus bio visok, Zašto se o Božiću kite kuće bršljanom, o svetom Iliji, itd.), kao i priče o tome koja su djela dobra, a koja zla. Svi su ti zapisi bajkoviti, s elementima zbiljskog i maštovitog i s blagim upozorenjem da je zlo uvijek slabiji izbor od dobra. Vjerovanja je Zovku kazivalo sedamdeset kazivača iz tadašnjeg ljubuškog i mostarskog kotara.

U knjizi su sakupljeni rodbinski nazivi koji se upotrebljavaju u Herceg-Bosni. Autor ih je poredao abecednim redom i tako stvorio mali rječnik koji suvremenom čitatelju može izvrsno poslužiti za snalaženje u starijim i arhaičnijim tekstovima u kojima se pojavljuje takav leksik. Uz taj, možemo reći da knjiga sadrži još nekoliko rječnika. To je rječnik kapa u Herceg-Bosni, ženskih rukotvorina u Bosni i Hercegovini, u kojima se nalaze nazivi za vrste vune, kostrijeti, pređe, pamuka, konca, čohe, gajtana i dr. Rječnik nije suhoparan jer je ispred gotovo svakog naziva navedena izreka vezana uz riječ koja će biti obrađena (npr. Bolje se i najgorim koncem zakrpit, nego poderan ići).

Pod nazivom Okokućad okupljeni su nazivi za domaće životinje i njihova hrvatska narodna imena. Riječi su klasificirane prema vrstama životinja, a u nazivu pojedine vrste ističe se i muški i ženski spol životinja.

Rječnik narodnih jela i priča Bosne i Hercegovine abecednim redom navodi nazive poznatih i manje poznatih jela i način na koji se ona spravljaju.

U tekstu Bolesti i lijekovi po Bosni i Hercegovini također su abecednim redom navedene bolesti i trave od kojih se rade lijekovi. Uz to, navodi se na koji se način bolesti mogu izliječiti. Sve to pokazuje kako su se sve ljudi snalazili kada nije bilo suvremenih lijekova i upućuje nas na spoznaju da se onda, kao i danas, vjerovalo u snagu prirodnoga lijeka. Na kraju knjige uređivač nam daje kronološki prikaz radova Ivana Zovka, koji će pomoći u snalaženju u djelatnosti kojom se sam Zovko bavio.

Vrijednost je knjige u vjernu prenošenju ne samo vjerovanja i običaja nego i jezika kojim se tada govorilo. Ona će poslužiti kao izvor za nove poticaje u istraživanju, etnolozima, folkloristima i filolozima. Knjiga će zasigurno biti zanimljiva onima koji su vezani uz taj kraj, ali i onima koji smatraju da narodni običaji i vjerovanja ne pripadaju prošlosti, nego da su utkana u našu sadašnjost i budućnost.

Tanja Tomašić